Mi sono imbattuto in un video di YouTube che parla di come la Bosnia-Erzegovina può sfruttare meglio il suo potenziale turistico. Natura, cibo e cultura sono al top, ma evidentemente qualcosa non quadra. Cosa ne pensi: qual è il più grande ostacolo al turismo in Bosnia ed Erzegovina? Quale sarebbe la prima cosa che realisticamente dovrebbe essere cambiata?
https://youtu.be/luh-XWhNya8?si=yIcfQaAr0A7aLzg-
Mi interessano le tue opinioni.
Turizam u BiH ima ogroman potencijal, šta koči napredak?
byu/inatlija inbih
di inatlija
8 commenti
Nije najviše ali sigurno je jedan od problema losa putna infrastruktura, posebno ka turističkim atrakcijama. Po meni je to ključ za osiguranje još nekoliko noći kod svih koji dodju tu. Sada su neka mjesta izrazito teško dostupna, ako su uopće.
Od osnovne škole slusam da imamo ogroman potencijal.
Nema od potencijala ništa, ljudi od pijeska naprave top turističku destinaciju, tako da te prirodne ljepote ništa ne znače ako idioti koji upravljaju nemaju smisla za turizam.
Mi očigledno to nemamo.
Turizam je šuplja kojom se narodu prodaje priča da ne treba graditi održivu ekonomiju sa jakim domaćim kompanijama, investicijama u fabrike, nauku, energetiku.
Da li je za Bosnu stvarno najbolja opcija da je plafon poslova biti nečiji recepcionar, čistač prljavih kreveta i izdavač apartmana? Da većina ljudi budu stranci u sopstvenim gradovima i bivaju građani drugog reda kada je u pitanju nailaženje stanova i kuća za prodaju jer ne možemo konkurirati bogatim strancima?
Dobro je imati neki određen turizam, jer to osigurava određenu razmjenu za svijetom, dobru reputaciju, ali inače, svako ko ozbiljno promoviše da glavna grana privrede treba biti turizam ne radi ništa drugo već potpisuje kapitulaciju i priznaje da od razvoja ekonomije nema ništa.
Prirodu sjebemo ako vec nismo, hrana nije nešto a kultura…..pa sad zavisi šta pod tim podrazumijevaš.
Jedan od problema je što je turizam više manje sezonski, najviše turista je od maja do septembra, a naš zakon ne dozvoljava ljudima da se paušalno bave turizmom tih nekoliko mjeseci, nego se mora prijavljivati full godinu. Samim tim mnogo kvalitetnih radnika ne želi da se bavi turizmom i da doprinese razvoju i poboljšanju turizma u BiH. Mozda bih i naveo nedostatak Ubera i slicnih kompanija, drugim rijecima taxi lobi šalje lošu sliku.
Turizam je sada na solidnom nivou i ja bih rekao da je teško da može biti bolje iskorišten nego što je sada.
Sve što ima turistički potencijal je više nego solidno iskorišteno – i Sarajevo i Mostar i Neum i planine.
Možda malo bolja infrastruktura na nekim totalno novim planinama (na kojima danas te infrastrukture nikako nema) bi donijela nešto novo i bolje, ali to je skup sport, s upitnim povratom investicije.
Turizam je sam po sebi niskoakumulativna grana privrede i vrlo brzo može da se poljulja (vidi pod covid pandemija), tako da oslanjati ekonomiju na turizam jeste pogrešan pravac.
Losa sigurnost npr los zdravstveni sistem. Ljudi kada putuju gledaju i koliko je ta drzava bezbijedna. Ne treba im mnogo da prikupe informacije o nasem zdravstvu, zato vjerujem da radije idu u drzave gdje znaju da bi bili bolje zbrinuti ako im se nesto desi
P.S. Nismo egzoticna destinacija pa da bi bilo vrijedno rizika, naravno da su izuzetak zemlje gdje ce vidjeti nesto potpuno novo.
Posto smo u Evropi,, mislim da Evropljani radije putuju kroz tipa Sloveniju (ako govorimo o zemljama koje su nam blizu) , ali generalno zemlje EU. Jer, funkcionalnost sistema.
Da se nadovežem, najvažnije u turizmu je MARKETING.
Može sve biti odlično, ali moraš imati određenu priču zašto ljudi dolaze.
Da je samo do uslova, ne bi Austrija i Švicarska imale jači skijaški turizam od alpske Slovenije.
Ali, u Švicu (ali i Austriju) se ide jer je to elitno, to mora biti skupo, ako se slikaš u Kitzbuhelu i postaviš na Instagram ljudi će reći “vidi što ovaj para”, a iz zapadnoevropske perspektive, Triglav je samo neka jeftina istočnoevropska destinacija druge klase.
Moraš imati neku priču, nešto zbog čega je ta zemlja interesantna. I to onda svugdje promovisati. Moraš biti BREND.
To ne mora biti nužno neki luksuz, ali nešto zašto si unikat. Japan je dobar primjer, tamo se ide jer je kultura unikatna, jer je to “budućnost” (iako su tehnološki zapravo zaostali za većinu zapada trenutno).
S tim da je Japan primjer da je ogroman turizam više znak propasti, a ne uspona ekonomije.
Ali pritom stanovništvo mora biti i svjesno tog brenda, te historije.
Dubrovnik svugdje ističe svoju bogatu historiju, svugdje je dubrovački grb, svaki Dubrovčanin zna značaj svog grada, oni vrijednuju ono što imaju. Bukvalno na radiju Dubrovniku svaki dan imaš emisiju šta je se na taj dogodilo u historiji Dubrovačke republike.
Kod nas se lokalni identitet ističe tako što “seremo” na seljake okolo a zapravo 95% žive nekim životom gradskog proletarijata u duhovnom smislu.
Ne možeš imati historiju i kulturu kao potencijal ako je ne živiš…