Le moschee demolite a Bijeljina il 13 marzo 1993.

13. marta 1993. godine pocelo je, a tokom naredna dva dana dovršeno je rušenje bijeljinskih dzamija.
Osmislili, naredili i porusili su ih zlocinci, samo zato sto su džamije! Bio je Ramazan, mjesec posta, sveti mjesec muslimana. Istih onih muslimana čiji su predvodnici i uglednici tokom Drugog svjetskog rata potpisivali peticije za zaštitu
Srba, Jevreja i Roma od zločina ustaškog režima. Bijeljinsku
rezoluciju potpisala su 73 najuglednija muslimana, medu kojima i svi imami.
U danima sramote, marta 1993. godine, porusene su Bozije kuce, decenijama i vijekovima svjetionici mira i tolerancije,
kuće u kojima se čovjek uči biti čovjek, u kojima se poziva na
dobro, a odvraća od zla, kuće u kojima se uči da su svi ljudi stvoreni od jednog čovjeka i jedne žene i da smo pred Bogom
svi isti bez obzira na etnicku pripadnost, rasu, nacionalnost,
boju kože. Srušene su kuće u kojima se uči da se pred Bogom razlikujemo samo u dobročinstvu i bogobojaznosti i nikako
drugacije.
Nismo i nikada nećemo zaboraviti 13. mart 1993. godine! Mi se nemamo čega stidjeti i mi znamo da naše sjećanje nije uvreda
za dobronamjerne i cestite ljude, ali je podsjecanje zlotvorima da je rušenje vjerskih objekata ratni zločin koji ne zastarijeva i
da za zlodjela slijedi, možda ljudska, ali sigurno Božija kazna.
Cr-@tradicijabosnjaka