Oggi in Croazia quasi una famiglia su tre è composta da una sola persona. Il sistema li emargina completamente

Pa kad sustavu i više odgovara da nisu sami, da stvaraju obitelj i buduće porezne i mirovinske obveznike

U nas je popularno kriviti državu i sustav za puno toga, u puno slučajeva krivnja je na državi ali ovo je glupo

Ovdje nije samo problem sustava kao takvog jer sustav se vrlo lako može promijeniti, ovdje je ponajviše problem društva u cjelini i što smo napravili da smo se doveli do toga da ljudi svjesno biraju ostati sami i bez djece.

Prije svega treba pogledati malo ljude oko sebe i kakva klima vlada na ovim prostorima i kako većina koja teži tradicionalnim vrijednostima i nekakvim unaprijed određenim putevima koje netko mora odraditi da bi ih se smatralo odraslom osobom gleda na ljude koji tome ne teže. Treba svakako dodati činjenicu da su se društvene norme promijenile, počevši od samog dejtinga i da je danas sve teže i teže naći nekoga prije svega iz ljubavi, a ne iz same koristi i nekakve sigurnosti. A zbog ljubavi se i rađaju djeca, stvaraju se obitelji.

Danas je problem što ljudi koji svjesno odabiru biti sami znaju što donosi život u zajednici i što se dogodi kad ta zajednica jednog dana prestane funkcionirati. I puno više je dostupno informacija i raznih iskustava ljudi koji imaju djecu, koji su u vezama i brakovima i kad se dobiju i ti inputi, onda zašto bi netko uzurpirao svoj mir kojeg ima zbog toga jer te onda sustav neće tretirati kao građanina trećeg reda.

S jedne strane ja shvaćam da je vrijednost za sami sustav i društvo veća ako su obitelji u prvom planu i da se rađaju djeca, ali nisu svi u istim pozicijama, niti su svi blagoslovljeni mogućnostima s kojima bi možda i ostvarili sebe kroz roditeljstvo i partnerstvo s nekom osobom. Ljude brinu troškovi života, ratovi, posao, stanovanje, brine ih što će dati djeci i žele li tom novom biću pokloniti nešto vrijedno što se zove život i staviti ga u ovo okruženje gdje te se tretira ko smeće jer si drugačiji i što imaš drugačiji put, drugačije mišljenje i što nisi ustaljeni dio te većine koja forsa samo jedan i ispravan narativ i kako bi zapravo trebali voditi živote.

Sve ovo što danas imamo forsira ljude sve više i više ne samo da ne žele imati djecu, već i oni koji se odluče na djecu, to će biti jedno dijete maximalno. I sustav će svejedno patiti zbog toga. Ako nema okruženja u kojem će ljudi poželjeti od mlađih dana da si stvore obitelj i imaju djecu, ti isti ljudi će vrlo brzo odrasti i shvatiti koliko je zapravo teško i skupo imati djecu i to da se poklopi s osobom s kojom se vidiš do kraja života, pa će se odlučiti na samački život.

Sustav i društvo smo uredili na način da se ne stimulira više to da se ljudi prokreiraju, da se zabližavaju sa zajednicom, sav narativ ide u smjeru “ja, ja i samo ja na prvom mjestu” i to se produbilo u sve sfere života, od poslovnog do intimnog. I onda se čudimo nakon par godina zašto odjednom sve šteka i fali, a falit će, pogotovo za 20-30 godina kad u Hrvatskoj bude više od polovice umirovljenika u udiu stanovništva.