La PUBBLICAZIONE di Herman Vukušić, psichiatra e organizzatore del fallito corteo etero, ha causato nuovo caos sulla scena della ristorazione domestica, e questa volta l’attenzione è rivolta al Ginger Sushi di Zagabria. Perché? Perché Vukušić ha scritto su Facebook che i loro lavoratori non parlano croato. Ciò ha poi creato un dibattito, si è sparsa la voce che per questo motivo venivano fornite false recensioni negative su Google, ecc., Ecc.
Smeta li vam kad radnici u domaćim restoranima i kafićima ne govore hrvatski?
byu/TihoTipkam incroatia
di TihoTipkam
45 commenti
Ja, pridu delat u Istru pa mi tu kajkaju
Da
Smeta mi. Nevezano koja je zemlja, trebao bi naučiti jezik u nekom normalnom roku.
Realno, ovdje su krivi i država i poslodavci koji su doveli radnike bez obveze da nauče hrvatski.
Kad god kupujem po nekim dućanima tipa Tommy, Konzum i slični, naletim na Filipince koji se stvarno i trude pričat hrvatski.
Neki od njih ga pričaju stvarno dobro, zapnu na padežima i licima, al kad im kažeš da imaš 50€ u sebe (prije vađenja), a račun je oko 38€ – doslovno u sekundu izvade novčanicu od 10€ i kovanicu od 2€.
To mi je poprilično drago vidit, iako ni sam ne očekujem da pričaju ovakav jezik bez greške.
Barem nek ih nauče osnove hrvatskog, pobogu.
Da, apsolutno. Ne znam kome je to ok da u vlastitoj zemlji mora pricat strani jezik???
suvlasnik Ginger sushija je organizator Queer festivala, samo to smeta Vukusica
mene realno ne smeta, dok su ljubazni i prostojni lako se sporazumjemmo. a jezik budu naucili vec.
Ne smeta mi, razumijem engleski i nije mi ga tlaka pričat
Da smeta. Nemam ništa protiv stranih radnika, znam da ih trebamo određenu količinu i neka dođu od kud god žele, ali ako radiš sa krajnjim klijentom, moraš znati jezik. Logika i zdrav razum.
Mislim da bi nekakav minimum trebao biti da ne možeš raditi poslove koji uključuju kontakt s ljudima sve dok ne naučiš barem osnove jezika koji se govori u zemlji u kojoj radiš i koje će biti dovoljne da se relativno normalno sporazumiješ. U međuvremenu postoje poslovi koji ne zahtijevaju kontakt s ljudima.
Naravno.
Dođem u plodine prije par mjeseci i treba mi salame i sira za sendvič.
Nepalka me gleda kao tele u šarena vrata.
Dobar dan, dajte mi 10 deka zimske.
Ha?
10 deka zimske salame.
Ten pieces?
Ne 10 pieces nego 10 deka.
I stavi mi 6 deka na vagu i gleda me.
Tlak 600, u redu je.
Dajte mi 4 fete sira.
Opet me gleda…
4 pieces madam please.
Ok, ok kaže ona.
Gle, engleski jezik znam kao materinji. Znači perfektno. Ali namjerno ne želim pričati sa njima na engleskom jeziku jer osoba koja radi u takvoj usluzi, mora znati naš jezik.
Razumijem smetlar, čistač ili slični posao koji nema nikakvih konverzacija sa ljudima da ne mora znati jezik.
Ali kako će baka ili deda od 75 godina doći u jebene plodine i uzeti 20 deka mortadele i objasniti to nepalki na engleski jezik.
Ja ću se snaći. Moja žena isto, ali punac od 65 godina, kako će on?
Tako da apsolutno da me smeta to.
Da, minimum znanja jezika i lokalnog dekoruma bi trebao biti filter test za svakog ko želi raditi u hr.
Nije do radnika, nego do poslodavca i države. Ako ti ne odgovara, kupuje drugdje. Nismo prva zemlja koja se suočava s time. Ako odjednom imaš velik priljev radnik, ovo je neizbježno. They took our jobs i slične pizdarije, idući put odi na glasanje ak ti smeta.
Ma ne smeta me, samo me više nikad ne bi vidjeli.
Odi u Njemačku pa se zaposli u pekari i tjeraj njemce da u jutro kupuju kruh na engleskom… nebuš dugo radio. Al kod nas može.
Nemam ništa protiv stranih radnika ali ako se bave poslom di moraju komunicirat onda moraju znat hrvatski. To je minimum.
Ne. Živim u Hrvatskoj gdje je službeni jezik hrvatski. Jedini službeni. Kraj.
Ne idem u restorane i kafiće, strane radnice viđam po dućanima i pekarama, i nisam još doživjela da moram na engleskom pričati. Zatražim na hrvatskom, i Filipinke (pretpostavljam) odgovaraju na hrvatskom.
Inače, da i ne znaju hrvatski, ne bi mi smetalo.
Nema rada s kupcima bez znanja jezika. Nećeš ni u Irskoj raditi s klijentima ako ne znaš engleski jezik. Prati ćeš posude, kupiti case, čistiti, baustela ili skladište.
Moje osobno mišljenje je da moraju znat ako rade na uzimanju narudžbe, znači pult s narescima, pekara, kafić i sl.
S druge strane, nije mi problem pitat na engleskom, jer nisu ljudi krivi, nego poslodavac. Na meni je da li ću podržavat taj biznis.
Da.
Mi smo mala zemlja i imamo malo govornika hrvatskog jezika. Politicari i gazde su vec najavili da ce nam do kraja desetljeca uvaliti 500 000 stranaca. Ako se od tih ljudi nece ocekivati znanje hrvatskog tada se hrvatski vise ni nece koristiti jer bez engleskog neces moci u ducane ni restorane. Gadljiv mi je taj podanicki mentalitet kada dio naroda potpuno otvoreno kaze da bi u Hrvatskoj svi domaci trebali znati engleski, a stranci ne bi trebali znati hrvatski. Kao da je nekom penzioneru lakse nauciti engleski nego mladom strancu hrvatski.
Tip je izjavia kako ga nerviraju azijati na ulicama, a zaposlia je dvojicu u svom restoranu. Toliko.
Ne, dapače baš volim kad ne pričaju hrvatski. Obožavam to
ne smeta, to su privatni restorani i kafići i mogu zaposlit tamo koga žele. isto je s pekarama, kafićima i ostalim.
u neke ionako ne idem zbog bahatih konobara ili vlasnika koji su hrvati, mogu istu logiku primijenit i u slučaju da se radi o strancima ako mi se ne dopada način na koji rade ili na kojem se bilo što odvija u njihovom prostoru
A bar da engleski dobro govori.
Ti ljudi su na dnu društvene ljestvice i tu su jer poslodavac ne može ili prije ne želi platiti domaćeg radnika. On je potpisao papire da im se organizira legalni boravak i rad. On im često i iznajmljuje smještaj i uzima od plaće koja je ionako blizu minimalcu.
Kad bi se njih blokiralo zakonima Filipinci bi otišli negdje drugo. Zašto bi frustracije liječio na tim stranim radnicima kad poslodavac i vlada koja donosi ove zakone mene i tog stranca vidi identično: kao svoju stoku.
Da
Da, ako se od nas u inozemstvu očekuje da znamo lokalni jezik, onda i mi moramo održati standard i imat samopoštovanje da stranci trebaju znat hrvatski.
Kad sam bila u Italiju, očekivalo se od mene da parlam taljanski
Naravno da mi smeta. Ali jebiga, svijet nije savrsen. Vise bi mi smetalo da ta osoba koja radi i posluzuje me prosjaci ili umire od gladi negdje u nekakvoj zabiti
Mene ne smeta govore li ili ne, ali me smeta demagogija i mazanje očiju. Pod tim mislim ovo što su iz Ginger Sushija poručili – kako “naša ekonomija počiva na stranim radnicima”, “imaju ih svi”, “hrvatski je težak” i dr. Ja sam i radio na više nego na jednom mjestu sa stranim radnicima i to su sve od reda mjesta gdje se plaća minimalac. I to je ono što me smeta – to rušenje cijene rada, a pod krinkom kako je to za sve nas dobro i kako nam je to prijeko potrebno.
I reći ću još jednu stvar vrlo zdravoseljački. Je li Vukušić to rekao više iz ksenofobije ili više iz nekakvih, da kažem, “radničko pravnih razloga” ne znam(čini mi se da je više iz ksenofobnih). Ali na kraju krajeva se više slažem s njim nego s Ginger Sushijem.
Mene prosralo kad sam vidio argument da nekoga kao sina hrvatskog branitelja smeta na kojem mu se jeziku obraćaju u mjestu koje se zove “Ginger sushi”.
Koja je to titula ili argument “sin hrvatskog branitelja”. Kad tako krene odmah vidiš o kakvom se primjerku radi.
Mene kao sina hrvatskog branitelja smetaju doktori koji su svakom loncu poklopac dok zdravstvo puca po šavovima kad već iznosimo što kome smeta.
Ukoliko ih ne namjeravam ženiti mi je svejedno.
Radnici iz srbije namjerno forsiraju ekavicu. Evo na Bracu sam i sve sami Srbi konobari. A znam da znaju na hrvatskom izgovriti i to mi je jos gore nego neki nepalac koji ne zna.
Smeta mi naravno. To su uslužne djelatnosti. Pekarnice, dućane koriste svi, uključujući penzionere koji većinom ne govore engleski, s druge strane ne želim bit na odmoru i sporazumijevati se nogama i rukama. Nije mi u redu da sam u Solarisu npr i da konobarica ne govori hrvatski ( a nažalost ni engleski). Dio koji ne uključuje komunikaciju s klijentima da, ali ovdje bi morao biti i više od minumuma hrvatskog jezika.
U kaficima u mojem gradu NE rade strani radnici (jos)
A sto se tice restorana i hotela preferiram one koji ne iskoristavaju tu sirotinju
svi koji misle da je ovo uopće tema, a kamoli problem, gutaju populizam i sumnjam da bi s takvim osobama htio biti i poznanik. očekivati od osoba koje su ovdje na privremenom radu da nauče “osnove” hrvatskog je retardirano i zapravo prikriveni rasizam. svi ti ljudi koji ovdje rade, znaju nešto hrvatskog i sigurno se trude da, ako ni zbog čega drogog, njima bude lakše. vi koji tvrdite “u hrvatskoj si, pričaj hrvatski”… gle, ne znaš apsolutno ništa ni o čemu i ok je. tvoja važnost počinje i prestaje ovdje na redditu.
To nisu krivi ti radnici, nego njihovi škrti poslodavci i država koja to nije regulirala. Naletila sam vise puta, iako pricam eng i njem, s njima sam inzistirala na hrv, i snašli su se – znali su osnove
Neka nauče hrvatski. Ionako dosta Filipinaca već zna dosta dobro osnove.
Itekako. Ne želim i neću na engleskom pričat u svojoj državi. Nije ni bahatluk ni nipta nego ne želim usvojoj državi biti stranac.
Zaposlen si tu gdje jesi i izvoli naučiti hrvatski jezik. Ne očekuje nitko od tebe da budeš novi Andrić ali bar da razumješ kada kažem “bijeli kruh mi daj”
Mislim da bi trebali znat iz vise razloga. Prvo, starije generacije ne znaju engleski. A nije da smo drzava sa vecinski mladim stanovnistvom. Drugo, integracija tih radnika u drustvo. Sve pocinje sa jezikom. Vise ce simpatije ljudi imat prema njima, i vise ce se oni osjecat kao dio drustva.
Da. Mislim, dobio si radnu vizu i zaposlenje u republici Hrvatskoj. Zar minimum minimuma (i reda i poštovanja pa i zakonski) ne bi bio da bar naučiš jezik? A pogotovo zato što radiš u uslužnoj djelatnosti što znači da komuniciraš direktno s ljudima/mušterijama. Znam engleski jako dobro i mogu se sporazumjet ali daj ono… Daj taj minimum minimuma. Ne mogu zamislit sebe da odem, primjerice u Francusku i da u dvije tri godine ne naučim jezik a radim tamo i živim. To je već bezobrazno.
Da. Iako znam engleski pa mi nije problem, jako puno starijih ljudi ne zna (ili zna jako malo) pričati engleski.
A da ne spominjem da nepoznavanje jezika u zemlji u kojoj radiš pokazuje manjak poštovanja prema istoj. Nijedna osoba se ne bi trebala dovesti u situaciju gdje je u vlastitoj zemlji prisiljena govoriti drugim jezikom.
Ako u ovoj državi liječnik može odbit izvršit medicinski zahvat radi svojih vjerskih uvjerenja onda mislim da je sasvim okej i da radnik u uslužnim djelatnostima ne priča jezik te države 🙂
Iskreno ne, dapače nisam još srela takve, uglavnom se stvarno trude naučit. A i dosta su mi licemjerni komentari ovdje, pa koliko Balkanaca ode u Njemačku i nakon 20 godina ne znaju beknut jezik, ne vidim da se nešto naši ljudi bune zbog takvih.
ne. pristojniji su od nasih i govorim engleski bez razmisljanja jer nisam primitivac
jebote, sve cesce me slabo placeni strani radnici usluzuju na boljem hrvatskom nego ovi pearl clutching sarlatani
HDZ si narucio jeftinu radnu snagu prije 3 godine nakon sto su potjerali sve domace koji bi radili za tu crkavicu, a sad dramimo da se nisu teleportirali govoreci krlezijanski hrvatski
apsolutno ne zelite znati koliko malo skola hrvatskog jezika postoji u (checks notes) hrvatskoj i koliko su lose