In questo giorno, il 1921, la Buna inizia, la prima rivolta antifascista nella storia. Guidato dal comunista che in seguito finì nel Gulag siberiano, così a Jasenovac, così divenne propagandista di Ustasha

Istra je 1921. bila pod Kraljevinom Italijom. U istarska sela upadale su skvadre (talijanske fašističke paravojne postrojbe) kako bi zastrašile stanovništvo, te su slabo naoružani proštinski seljaci pružili otpor. Ustanici su zarobili dvojicu fašista, a fašisti jednog gostioničara. Na koncu su stotine vojnika i skvadrista slomile otpor, spalivši selo Šegotiće i uhitivši oko 400 ustanika. Nekoliko ljudi je umrlo od premlaćivanja u zatvoru, a s vremenom su svi uhićeni pušteni iz zatvora kao dio šire političke amnestije.

—

Glavni organizator bune bio je Ante Ciliga, komunist i student filozofije iz Šegotića. U mladosti je izbačen iz dvije gimnazije zbog protuaustrijskih stavova. Sudjelovao je u stvaranju Sovjetske Republike Mađarske i u vojničkoj pobuni u Varaždinu (1919.), a oduvijek je imao simpatije prema hrvatskom nacionalizmu. Iz Jugoslavije je protjeran zbog komunističkog aktivizma pa se seli u SSSR (’26.), no tamo zbog disidentskog stava prema Staljinovoj vladi završava u sibirskom gulagu na pet godina. Objavljuje knjigu *U zemlji velike laži* (’38.) o svojoj razočaranosti u komunizam, a zatim ga u Parizu prima Trocki, za kojeg nakratko piše propagandu; pišući i za menjševičko glasilo, razilazi se s Trockim. Ciliga seli u NDH (’41.), gdje je po dolasku uhićen i osuđen na smrt, a u zatvoru ga posjećuje Ante Pavelić. Ciliga je zatim premješten u Jasenovac; iz logora je pušten za godinu dana te doprinosi ustaškom časopisu *Spremnost*. Dočekuje kraj rata u Njemačkoj, a ostatak života provodi kao antikomunistički pisac u egzilu. Neke njegove antisemitske izjave kontroverzno je reproducirao Franjo Tuđman. Ciliga se pred raspad Juge vratio u Hrvatsku i umro ’92. kao 94-godišnjak.

—

Usporedno s Proštinskom bunom odvijao se štrajk labinskih rudara, koji je rezultirao stvaranjem kratkotrajne multietničke socijalističke Labinske republike (’21.), a koja se također često navodi kao prvi svjetski antifašistički ustanak (ipak, buna u Proštini je izbila mjesec dana ranije). Rudare je vodio tršćanski sindikalist Giovanni Pippan koji je nakon gušenja bune pobjegao od talijanskih vlasti u SAD, gdje organizira tekstilne radnike i pekare, a aktivan je i u pokretu za pomilovanje anarhista Sacca i Vanzettija. Ubijen je ’33., vjerojatno od čikaške mafije.