L’unica cosa che può accadere alle donne quando sentono il ministro della demografia è fuggire fuori

*Novinski članak sažet u dva paragrafa s najbitnijim informacijama …*

# Ministar Šipić: Djeca kao vojnici ili budućnost društva?

Ministar demografije Ivan Šipić nedavno je izazvao kontroverze izjavom da je rađanje djece ključno za osiguranje vojnika koji će štititi domovinu. Ova izjava, koja djecu vidi kao resurs za vojsku, izazvala je široku osudu javnosti, koja ističe da bi djeca trebala biti viđena kao budućnost društva, a ne samo kao potencijalni vojnici.

Šipićeva percepcija demografije kao mobilizacijskog poziva, umjesto kao pitanja obitelji i obrazovanja, ukazuje na ozbiljan problem u pristupu vlasti prema mladima. Kritičari ističu da je potrebno raditi na poboljšanju životnih uvjeta i stvaranju pozitivne budućnosti za mlade, umjesto da se djeca promatraju kao sredstva za ostvarenje političkih ciljeva.

*Ovaj sažetak je izrađen uz pomoć umjetne inteligencije i stoga može biti nepotpun ili sadržavati greške. Molimo vas da provjerite originalne izvore ili dodatno istražite temu kako biste dobili potpunu i preciznu informaciju. Autori ovog reddit bota nisu odgovorni za eventualne netočnosti u sadržaju.*

Ma de molim te, svaki pojedini od njih moze doci na trg bana josipa jelacica, zapalit hrvatsku zastavu, viknit: Srbija!!!

I nitko ne bi ni trepnuo, malo bi se vrtilo po medijima dok ne dode nesta socnije i opet bi glasali za bilo kojeg koji to napravi

Slučajna država

Hrač, pljuc 💦🇭🇷

Nemojte zaboraviti, ovaj panj Supcic, ne samo da je takvu glupost izjavio, nego jos smatra da je nesto pametno rekao, eeeej. To je taj nivo.

U tom propuhu u glavi, negdje je doletjela misao da će žene donositi na svijet djecu, odgajati ih, učiti ih prve korake, da će ta ista djeca naučiti pričati, družiti se s drugima, smijati, plakati, krenuti u vrtić, u školu, dobiti neka nova znanja, otkrivati svijet.

Otkrivati ljubav, dobiti ljubav, dati ljubav, osjetiti svaku emociju, bilo dobru ili manje dobru, zasrati nešto, popraviti to isto i doći taman u godine kad trebaš kročiti u svijet odraslih, dođe ovakav propuh i kaže “ti sinko moraš u rat!”, da proživiš nešto najgore što čovjek može ikada doživjeti, strah, borbu, neizvjesnost, gubitke suboraca, strah da će ti život stati u nekom rovu daleko od topline i sigurnosti doma što je nekada bilo.

I u jednom trenutku, doleti metak i život staje, postaješ dio povijesti, odlaziš doma majci i ocu u lijesu koji se neće smjeti ni otvoriti zbog strahota dobivenih od rata i da ta ista majka i otac i pripadajuća rodbina i prijatelji oplakuju to svoje dijete dok se lijes spušta dva metra pod zemlju. I na kojeg padaju komadi zemlje koje uplakani roditelji, rodbina i prijatelji bacaju unutra.

I taj propuh u glavi shvati to kao veliki doprinos zemlji, poslat će ordenje uplakanim i tužnim roditeljima, kao znak zahvale za mrtvog sina.

A sin, mogao je nastaviti s faksom, možda je odmah htio raditi, možda je htio proputovati svijetom, pa i čmrljiti doma, mogao se ostvariti na sto načina i da mu život ode u sto smjerova, da nađe ženu, da ima djecu, da stvara svoju obitelj i da jednog dana doživi starosti, okružen unucima i onime što je ostvario skupa sa svojom ženom a ovaj propuh u glavi ima samo jedan smjer jer nema kapaciteta za išta drugo.

Voli narod da izvrće reči. Nije rekao da će sva deca da poginu. Verovatno, ako ne i sigurno, ostavljače se po jedno dete u kući za dalji priplod.

I ne samo ženama …