Kod nas je najveci (ne i jedini) problem sto ni ne znas cije je. Ima zapustena zemlja kod mene, covjek zeli kupiti kako bi gradio nesto (ne sjecam se vise sto), ali ne moze jer ne zna cije je. Na papiru vlasnici koji su mrtvi, hrpa nasljednika koji se bore oko toga na sudu, a sud hladi jaja, plaća ide pa kad se dogovore. Slovenci su to rijesili porezom na neaktivno zemljiste, sto mi cekamo?
janjko on
Ovo znači da se većina zemlje ne iskorištava ekonomski, nego da je jednostavno šuma ili polje gdje nitko ništa ne zarađuje (osim ljudi u Hrvatskim šumama koji igraju soliter u uredu). Ne znam kako ova karta ima veze sa neuređenim vlasništvom.
UnderdoneSalad on
lakse je bilo uloviti bin ladena nego suvlasnike sa 1/65 udjela vlasnistva…
Uberbobo7 on
Hrvatska ima cijeli niz problema koji suštinski ubijaju poljoprivredu i dovode do toga da je obradiva zemlja napuštena.
1. Parcele koje postoje su male, rascjepkane na više različitih lokacija i nemaju rješene imovinsko pravne odnose. U državi sa tisuću općina oni komasijaciju rade u 2-3 općine godišnje, pa ti računaj kad će se to završiti. Osim toga nema nikakvog troška za to da zemlja leži prazna, a ljudi ne žele prodati zemlju koju nisu ni vidjeli ni takli zadnjih 20 godina nekom tko bi je obrađivao jer im je žao prodat “djedovinau” za “male” novce, pa radije puste da bude napušteno jer to ne košta ništa.
2. Hrvatska ima masu šuma, ali se ne isplati prijaviti nešto kao komercijalnu šumu kad možeš otići u rendom zabiti po Lici, Kordunu i Baniji i posjeći par hektara šume bez da te itko išta pita. Hrvatske Šume boli kurac, ti koji režu ako treba plate janjetinu i daju nešto para inspekciji, pa oni samo zaključe da je pojeo vuk magare i nestao, a potpišu ovima da su iz pola kvadrata komercijalne šume koju kobajagi imaju izvukli drvne mase ko iz Amazone. Pa onda oni koji bi možda i održavali komercijalne šume nemaju kome prodati jer tko će kupiti od tebe skupo komercijalno uzgojeno drvo kad može za pola cijene kupiti ukradeno. I onda šumska dobra leže napuštena dok ne dođe neko i nelegalno ih posječe.
3. Hrvatska ima masu pašnjaka, ali je mlijeko jedini proizvod kojem su ograničena i cijena i marža, tako da trgovci ne žele držati ništa osim najjeftinijih marki, a nije ni moguće da ti sam radiš neki boutique store u kojem ćeš to prodavati. Ovčja vuna je danas problem, a ne resurs, a država ne daje nikakvu prednost u projektima zelene tranzicije izolaciji objekata od ovčje vune iako je ona ekološki bolja od kamene ili staklene ili stiropora. I to je ako možeš naći nekoga da radi kao pastir, jer sam jedino možeš imati malo imanje, a onda ni ne možeš imati neki veliki profit ako nemaš sam svoje kanale prodaje.
4. Hrvatska ima masu plodne zemlje, ali niti ima ljudi koji bi je obrađivali niti je trenutna poticajna struktura relevantna za ono što tržište traži. Ti ako hoćeš raditi neki dobar cash-crop, to obično treba prvo veća investicija u infrasturkturu (plastenik, navodnjavanje, protugradne mreže, isl.) i često veći broj radnika. I onda je većini lakše posijat kuruzu, dobit nešto od države malo i sa tim se pokrpat do iduće godine ili do penzije (pred kojojm ili u kojoj je velik broj onih koji se danas zapravo bave poljoprivredom).
Ima i hrpa drugih problema, ali to onda možemo cijelu knjigu raspisat. Već da se ovo riješi bi dobar dio drugih problema bio sporedan.
Just1Dude_ on
Dominantno smo van konkurencije.
arturius2000 on
Čista netaknuta priroda 🤷🏻😉😅
Zandroe_ on
Ovo se vrlo lako može riješiti ali državotvori ne žele čuti za rješenje.
7 commenti
Kod nas je najveci (ne i jedini) problem sto ni ne znas cije je. Ima zapustena zemlja kod mene, covjek zeli kupiti kako bi gradio nesto (ne sjecam se vise sto), ali ne moze jer ne zna cije je. Na papiru vlasnici koji su mrtvi, hrpa nasljednika koji se bore oko toga na sudu, a sud hladi jaja, plaća ide pa kad se dogovore. Slovenci su to rijesili porezom na neaktivno zemljiste, sto mi cekamo?
Ovo znači da se većina zemlje ne iskorištava ekonomski, nego da je jednostavno šuma ili polje gdje nitko ništa ne zarađuje (osim ljudi u Hrvatskim šumama koji igraju soliter u uredu). Ne znam kako ova karta ima veze sa neuređenim vlasništvom.
lakse je bilo uloviti bin ladena nego suvlasnike sa 1/65 udjela vlasnistva…
Hrvatska ima cijeli niz problema koji suštinski ubijaju poljoprivredu i dovode do toga da je obradiva zemlja napuštena.
1. Parcele koje postoje su male, rascjepkane na više različitih lokacija i nemaju rješene imovinsko pravne odnose. U državi sa tisuću općina oni komasijaciju rade u 2-3 općine godišnje, pa ti računaj kad će se to završiti. Osim toga nema nikakvog troška za to da zemlja leži prazna, a ljudi ne žele prodati zemlju koju nisu ni vidjeli ni takli zadnjih 20 godina nekom tko bi je obrađivao jer im je žao prodat “djedovinau” za “male” novce, pa radije puste da bude napušteno jer to ne košta ništa.
2. Hrvatska ima masu šuma, ali se ne isplati prijaviti nešto kao komercijalnu šumu kad možeš otići u rendom zabiti po Lici, Kordunu i Baniji i posjeći par hektara šume bez da te itko išta pita. Hrvatske Šume boli kurac, ti koji režu ako treba plate janjetinu i daju nešto para inspekciji, pa oni samo zaključe da je pojeo vuk magare i nestao, a potpišu ovima da su iz pola kvadrata komercijalne šume koju kobajagi imaju izvukli drvne mase ko iz Amazone. Pa onda oni koji bi možda i održavali komercijalne šume nemaju kome prodati jer tko će kupiti od tebe skupo komercijalno uzgojeno drvo kad može za pola cijene kupiti ukradeno. I onda šumska dobra leže napuštena dok ne dođe neko i nelegalno ih posječe.
3. Hrvatska ima masu pašnjaka, ali je mlijeko jedini proizvod kojem su ograničena i cijena i marža, tako da trgovci ne žele držati ništa osim najjeftinijih marki, a nije ni moguće da ti sam radiš neki boutique store u kojem ćeš to prodavati. Ovčja vuna je danas problem, a ne resurs, a država ne daje nikakvu prednost u projektima zelene tranzicije izolaciji objekata od ovčje vune iako je ona ekološki bolja od kamene ili staklene ili stiropora. I to je ako možeš naći nekoga da radi kao pastir, jer sam jedino možeš imati malo imanje, a onda ni ne možeš imati neki veliki profit ako nemaš sam svoje kanale prodaje.
4. Hrvatska ima masu plodne zemlje, ali niti ima ljudi koji bi je obrađivali niti je trenutna poticajna struktura relevantna za ono što tržište traži. Ti ako hoćeš raditi neki dobar cash-crop, to obično treba prvo veća investicija u infrasturkturu (plastenik, navodnjavanje, protugradne mreže, isl.) i često veći broj radnika. I onda je većini lakše posijat kuruzu, dobit nešto od države malo i sa tim se pokrpat do iduće godine ili do penzije (pred kojojm ili u kojoj je velik broj onih koji se danas zapravo bave poljoprivredom).
Ima i hrpa drugih problema, ali to onda možemo cijelu knjigu raspisat. Već da se ovo riješi bi dobar dio drugih problema bio sporedan.
Dominantno smo van konkurencije.
Čista netaknuta priroda 🤷🏻😉😅
Ovo se vrlo lako može riješiti ali državotvori ne žele čuti za rješenje.