Il ragno del soldato diceva sempre prima dell’azione: “Quando andremo, i ragazzi, il cielo e la terra bruceranno”

Moj caca je bia tenkist i znao ga je. Prica mi je da mu je radia omlet kad su bili skupa neko vrime, Matijas bi mu reka da on napravi vjerojatno jer mi je caca bia nesto stariji od vecine mladica tada, i zna je solidno kuhat. Kad sam bio mladji pricao mi je dosta prica iz rata, a za Pauka je imao par lijepih anegdota i prica, primjerice kako su skupljali pomoc za zene poginulih branitelja. Ja sam vecinu toga pozaboravlja, ali ono sto nisam je da sam od mog cace, koji se nije boria za NDH nego suvremenu slobodnu RH, kao i Matijas, da je Pauk bio stvarno ljudina i posten covjek, te veliki profesionalac koji nije tolerirao pizdarije. Za sve to mu vjecna slava i hvala. A za pogibiju, to vec moj caca nije svjedocia pa ne moze biti siguran, ali je jos onda prica bila da je poginia od nekog naseg momka, slucajno i nesretno. U svakom slucaju, ne mijenja stvar o velicini Matijasa.

Heroj i legenda!!!