“Donne, Ludders e qualche bravo frocio” Ivan Salaj – maiale maschio in una giacca da film noir

Nasi filmovi su ili depresivne price o ratu di nas prikazu ko da smo u najmanju ruku ko Islamabad, ili depresivne price o jadnim urbanim dusicama koje se tesko nose s hrvatskim drustvom jer smo o tako primitivni.

Po opisu ovo zvuci ko kombinacija obje varijante.

Pogledao ga prekjučer u kinu. A ono… prva polovica mi je bila dobra. Solidan humor, dobra gluma, kvalitetno postavljeni odnosi likova. Kraj mi se isto jako svidio. Problem je u tome što je između svega toga poor man’s pokušaj Metastaza, ali bez onoga što je u Metastazama bilo dobro, tojest dubina i poanta. Možda sam woke pahuljica ili što već, ali meni šale u stilu “pedophilia and objectification very, very funny” nisu smiješne, stoga mi je i ovaj film više išao na živce nego me nasmijao. Također, Ivan Salaj opet dokazuje da ne zna kvalitetno napisati ženske likove ili namjerno bira predloške s loše napisanim ženskim likovima (Osmi povjerenik mi je odličan u oba oblika, ali ima isti problem). Volim domaće filmove, but this was not it.