Sulle divisioni nella società e su Thompson

Thompson je obično hdz-ovsko smeće a ne branitelj
Ako je priznao da je primio Mito znači nešto malo bog zna šta je on sve primio a da ne želi priznati možda ga je dobio i u guzicu

S druge strane nema nikog osim svih ovdje koji se snažno i fanatično u nju svrstavaju i ne mogu preživjeti dana bez da to nekome naglase

Domoljubi, je li taj neprijatelj sad s nama u sobi?

Kako s druge strane nema nikog kad svaka druga pjesma direktno ili indirektno aludira na komuniste s druge strane, a zna se tko su komunisti za hrvatsku ekstremnu desnicu: hrvatski ljevičari i oni koji nisu dovoljno “domoljubni” (po ustašoidnoj definiciji domoljublja).

Zapravo cijeli sustav nastao iz NOB-a je s druge strane tako da tehnički i HDZ može završit s druge strane, dovoljno je par riječi između pjesama, a toga se oni i boje.

Neprijatelji se proizvode po potrebi. Srbi, partizani, nepalci, muslimsni, indijci, cetnici, ljevicari, kud-a, pisci, glumci, redatelji itd.

S druge strane mora stajati netko jer je čitava poanta nacionalističkih narativa inzistiranje na napadnutosti i potrebi udruživanja radi preživljavanja. Na drugoj strani nisu odavno Srbi jer nisu faktor, ali su sada liberali, pre-EU ekipa, ne dao Bog gayevi, zeleni, itd. Jer ti “drugi” su prokljuvili da im narativ zajedništva ni ne treba jer su zadovoljni kao individualci.

Zapravo su svi naši dosadašnji ratovi i sukobi bili ili rat dvaju ili više smrdonogih kolektivizama (ustaše, partizani, četnici, tuđmanovci, miloševićevci itd) ili, još bitnije, rat, napad, agresija kolektivizama kontra individualizma – od umlaćivanja Milana Šufflaya, do ustaškog tamničenja vodećih intelektualaca, do Titovog suzbijanja studenata, do Tuđmanovih zelenih i žutih vragova itd itd, to je sve seljačko-ognjištarski atak na onu krhku intelektualnu i umjetničku elitu u zemljama bivše Jugoslavije.

Nije cilj rata bio toliko teritorij i da svi slušaju Thomsona/Baju malog Knindžu koliko da prestanu slušati Haustor, EKV i Ramba.