La gente è stufa dell’isteria dei fanatici cattolici. È possibile vietare l’inginocchiamento?

“Dopustite mi kratki uvod. Sloboda vjeroispovijedi je apsolutno ljudsko pravo, što znači da se to pravo ne može ograničiti nikad, ni pod kojim okolnostima. Čak ni u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države. To je propisano člankom 17. stavak 3. našeg Ustava.

S druge strane, javno očitovanje vjere, ili drugog uvjerenja, relativno je ljudsko pravo, koje podliježe ograničenjima kao i sloboda izražavanja i brojna druga ljudska prava. Ograničenja relativnih ljudskih prava dopuštena su, međutim, pod strogo utvrđenim pravilima: ako su propisana zakonom, ako služe zaštiti nekog legitimnog cilja, ako su neophodna i razmjerna. 

Svi ovi uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se ograničenje nekog ljudskog prava moglo smatrati dopuštenim. Ti se uvjeti u pravu nazivaju tripartitnim testom.

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje člankom 9. stavak 2. da se legitimnim ciljevima zbog kojih je dopušteno ograničiti javno izražavanje vjere smatraju – javna sigurnost, javni red i mir, zdravlje ili moral, kao i prava i slobode drugih ljudi”, uvodno je poručila.

“I sad odgovaram na Vaše pitanje. Država bi mogla ograničiti javno vjersko okupljanje poput molitvi pod jednakim uvjetima kao i bilo koje drugo mirno okupljanje: (i) kad bi ta mogućnost bila propisana zakonom, (ii) kad bi molitve ugrožavale ili narušavale neku od spomenutih osobnih ili društvenih vrednota te (iii) kad bi ograničavanje javnog izražavanja vjere bilo neophodno i razmjerno potrebi zaštite ugroženog ili povrijeđenog legitimnog cilja.

Zakon o javnom okupljanju dopušta mogućnost zabrane ako su ciljevi okupljanja usmjereni na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, ili bilo koji oblik nesnošljivosti, ili ako postoji vjerojatnost da bi održavanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji od nasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira.

**Dakle, za zabranu javnog okupljanja nije dovoljan osjećaj nelagode, neslaganje sa stajalištima sudionika okupljanja, protivljenje ciljevima javnog okupljanja. Zabrana je moguća i dopuštena samo ako javno okupljanje ozbiljno povrijeđuje ili ugrožava zakonom definirane osobne ili društvene vrednote”, dodaje.**

“S obzirom da postoje mišljenja kako okupljanja ‘molitelja’, ili ‘klečavaca’, zapravo uopće nisu javna manifestacija vjere, ili javno vjersko okupljanje, nego skup muškaraca konzervativnog svjetonazora koji javno izražavaju mišljenje o pojedinim aktualnim temama društva, obitelji i pojedinaca, želim naglasiti da se ista pravna pravila odnose i na takva javna okupljanja. 

Međutim, ako tim skupovima oduzmemo ‘chapeau’ vjere, onda se doista ne radi ni o kakvim ‘moliteljima’, kao ni o okupljanju povezanom s apsolutnom ljudskim pravom na slobodu vjeroispovijedi”, poručuje.

Zanimao nas je odgovor na pitanje što bi eventualna zabrana značila za druge javne performanse, primjerice prosvjede protiv pobačaja, Pride ili prosvjede ispred sudova.

“Načelno sam protiv bilo kakvih zabrana ako javno okupljanje ne prijeti poticanjem na nasilje i mržnju po bilo kojoj diskriminatornoj osnovi, stvarnim i neposrednim nasiljem ili ozbiljnim remećenjem javnog reda i mira.

**Zakoni moraju biti jasni i precizni, moraju se primjenjivati na sve i bilo kakva selektivna primjena propisa bila bi ozbiljno ugrožavanje ljudskih prava. Bez obzira da li se radi o javnom okupljanju na kojem se izražavaju mišljenja s kojima se slažemo ili ne”, objasnila je.**

Pitali smo je kako  bi u ovom slučaju mogao odlučiti Ustavni sud, ako mu predmet dođe na stol.

**”Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer ne znam u kojoj bi formi slučaj uopće dospio do Ustavnog suda. Ako bi se raspravljalo o tome da na glavnim gradskim trgovima nije dopušteno javno okupljanje (samo) ‘molitelja’, sigurna sam da bi Ustavni sud zaključio da se radi o povredi ustavnog i konvencijskog prava ‘molitelja’ na javno okupljanje”; zaključila je odvjetnica Vesna Alaburić za Index.**