Njih dvoje – svako na svoj način – uleteli su u igru i u kombinaciju režima kao ljudi idealni da za račun tog istog režima opljačkaju od stanovništva ostatak deviza koje već nisu otišle sa stare devizne štednje i po menjačnicama. Naravno da je – kad je sve već bilo jasno – režim prvo podmirio sebe i svoje ljude iz politike, policije i Službe, a za običan narod ostalo je što je ostalo. Uzaludne su bile pretnje gazda-Jezde da će u Hagu reći sve; uzalud je Dafina obećavala pomoć „patriotima“, Karađorđevićima i svim Srbima sveta; ako su i investirali u kupovine za Službu, rečeno im je da je to njihova „patriotska dužnost“.
Ukratko: hijene su na vreme nanjušile plen, osmatrale ga izbliza i – čim se glavni šef zasitio i odmakao – oglodale ga do kraja. Svi se sećamo kako se odvijao rat za Dafinino nasledstvo; ko je sa oružjem ulazio i otimao iz trezora. Tu se znao red: prvo prvi, a ostali po redu. Padale su tu i glave (ima i o tome nekih naznaka u ovim papirima), ali to više nije važno; važne su pare.
Milošević je posle ovoga vladao još šest – sedam godina, i na izborima koje je izgubio, koji su došli nakon bombardovanja, prikupio je tek nešto manje od dva miliona glasova.
Polaganje nade u to da će ljudi masovno glasati protiv kada “osete na svojoj koži” i kada im bude loše je pogrešno. To su “isti” ljudi, i tada i sada.
Zato, treba nastaviti s ovim što rade studenti, učiti na greškama i ispravljati ih u hodu. Ključ je u jedinstvenom nastupu i animiranju neutralnih, a ne u očekivanju da će se njihovi preobratiti (koliko god da ih je ostalo), jer neće.
Sp00kyy86 on
Naježim se kad od nekih ljudi neironično čujem da žale za Slobom.
Cold_Dragonfly2424 on
Ajde da je srece da se ponovi.
Nece nista krenuti na bolje, ali ovaj narod zasluzuje da se pati
5 commenti
https://i.redd.it/o5clrz7jze8g1.gif
Njih dvoje – svako na svoj način – uleteli su u igru i u kombinaciju režima kao ljudi idealni da za račun tog istog režima opljačkaju od stanovništva ostatak deviza koje već nisu otišle sa stare devizne štednje i po menjačnicama. Naravno da je – kad je sve već bilo jasno – režim prvo podmirio sebe i svoje ljude iz politike, policije i Službe, a za običan narod ostalo je što je ostalo. Uzaludne su bile pretnje gazda-Jezde da će u Hagu reći sve; uzalud je Dafina obećavala pomoć „patriotima“, Karađorđevićima i svim Srbima sveta; ako su i investirali u kupovine za Službu, rečeno im je da je to njihova „patriotska dužnost“.
Ukratko: hijene su na vreme nanjušile plen, osmatrale ga izbliza i – čim se glavni šef zasitio i odmakao – oglodale ga do kraja. Svi se sećamo kako se odvijao rat za Dafinino nasledstvo; ko je sa oružjem ulazio i otimao iz trezora. Tu se znao red: prvo prvi, a ostali po redu. Padale su tu i glave (ima i o tome nekih naznaka u ovim papirima), ali to više nije važno; važne su pare.
[https://vreme.com/vreme/gazda-jezda-i-dafina-u-raljama-sluzbe/](https://vreme.com/vreme/gazda-jezda-i-dafina-u-raljama-sluzbe/)
Milošević je posle ovoga vladao još šest – sedam godina, i na izborima koje je izgubio, koji su došli nakon bombardovanja, prikupio je tek nešto manje od dva miliona glasova.
Polaganje nade u to da će ljudi masovno glasati protiv kada “osete na svojoj koži” i kada im bude loše je pogrešno. To su “isti” ljudi, i tada i sada.
Zato, treba nastaviti s ovim što rade studenti, učiti na greškama i ispravljati ih u hodu. Ključ je u jedinstvenom nastupu i animiranju neutralnih, a ne u očekivanju da će se njihovi preobratiti (koliko god da ih je ostalo), jer neće.
Naježim se kad od nekih ljudi neironično čujem da žale za Slobom.
Ajde da je srece da se ponovi.
Nece nista krenuti na bolje, ali ovaj narod zasluzuje da se pati