
Negli ultimi anni non c’è quasi mese senza che una storia dall’Erzegovina sollevi la questione della parità di trattamento dei cittadini. Dall’infondato licenziamenti lavoratori delle imprese pubbliche e controversie sulla rappresentanza nazionale nel mondo del lavoro, via divisioni di lunga data a Mostar problemi di fruizione e tutela religioso io culturale località, dibattiti perenni su discriminazione Rimpatriati bosniaci e bambini in alcuni scuole tu Fonderia, Al bestiame e altri ambienti, che hanno portato a frequenti attacchi (solo quest’anno sono stati più di due dozzine o più) contro i rimpatriati e ad incidenti a sfondo etnico documentati, certamente in misura insufficiente, dai media e dalle istituzioni competenti.
Questi sono solo i casi che raggiungono il pubblico. Ce ne sono molti altri che rimangono a livello di comunità locale e non diventano mai un argomento al di fuori del luogo in cui sono accaduti.
Per questo motivo vorrei provare a realizzare una raccolta seria, ben argomentata ed esaustiva delle esperienze di persone che vivono o hanno vissuto in Erzegovina.
Se vieni da Mostar, Stolac, Čapljina, Livno, Široki Brijeg, Ljubuški, Prozor-Rama, Neum o qualsiasi altro luogo in cui ti sei sentito discriminato o hai assistito a pratiche di segregazione, condividi la tua esperienza.
Non mi riferisco solo ai grandi eventi politici, ma anche alla vita di tutti i giorni:
- impiego in enti pubblici e aziende,
- concorsi e promozioni,
- scuole e istruzione,
- amministrazione locale,
- polizia e istituzioni pubbliche,
- utilità,
- cultura e monumenti,
- sport,
- o qualsiasi altra situazione che ritieni mostri una disparità di trattamento dei cittadini.
Sii il più specifico possibile. Scrivi dove è successo, approssimativamente quando, cosa è successo e, se disponibile, allega un articolo sui media, un documento ufficiale o un’altra fonte. Anche le esperienze personali sono benvenute, contestualizzate il più possibile.
Una richiesta importante: se qualcuno ha già scritto un caso che conosci, non aprire un nuovo commento sullo stesso argomento. Rispondi invece a un commento esistente e aggiungi ulteriori informazioni, la tua esperienza o fonti. In questo modo, invece di decine di commenti duplicati, otterremo un thread di panoramica per ogni singolo caso, che sarà più utile per tutti da leggere e comprendere.
Molba moderatore: se possibile, vi chiederei di prestare particolare attenzione a questo argomento e di reagire agli insulti, ai discorsi di odio, alle provocazioni o agli inviti alla violenza se dovessero apparire.
Lo scopo non è incitare, generalizzare o accusare alcuna persona o attribuire collettivamente responsabilità. L’obiettivo è raccogliere esperienze concrete ed esempi documentati per registrare in un unico luogo ciò che le persone sperimentano nella vita di tutti i giorni, con un confronto ragionato e civile.
Hercegovci, koje ste primjere segregacije ili diskriminacije doživjeli (ili proživljavate) u svakodnevnom životu?
byu/vratiosevalter inbih
di vratiosevalter
9 commenti
Većina stvari iz škole al aj
Prvi dan sata informatike u prvom razredu srednje, ja sam jedina morala slovkat ime i pitao me profesor odaklen sam, kad sam mu rekla odgovor mu je bio “A vas ima još tamo? Fino”
Kad je se tetka htjela zaposliti u pekari, dobila je odgovor “ne primaju oni baš svakoga.”
U osnovnoj 9. raz, iako sam bila predsjednica razreda i imala 5.0, moje kolege mi nisu dopustili da predlažem boje za majice jer bih “izabrala zelenu”.
Uzimanje torbe u razredu i pitanje imam li bombu unutra, želim li ih ubiti i takve te stvari.
Imam dosta zdravstvrni problema i zato cesto nisam u sk, i normalno nemam problema s skolom jer su upoznati s situacijom ali nekoliko kolega su mi govorili da nemam problema jer “manjina si i ne smiju ti nista, lako tebi” (ovo nije toliko lose ko druge stvari al aj)
Od moje najbolje prijateljica, mama joj je nekoliko puta rekla da se čuva kad izlazi samnom jer “mala je muslimanka i ne znas sta joj moze pasti na pamet”
Kod roditelja druge prijateljice sam morala napravit fake backstory za moje muslimansko ime pa da ne misle da sam muslimanka, jer onda ne bi nam dali da se druzimo.
Moja žena se prijavila na natječaj za posao u zavod za zdravstvo HNŽ-a, iako je bila najbolji kandidat sa najviše bodova, na usmenom je dobila 0 i zaposlena je osoba sa štelom
Mislim da će ti najveći problem biti što većina Hercegovaca to toliko dugo doživljava da im se više neda pričati o tome.
Inače sam iz Mostara, odrastao na zapadnoj obali, a dosta vremena provodim i u Stocu.
Ne znam kuda da počnem stvarno. Od trčanja po ulicama do toga da me nisu htjeli servirati u restoranu.
Svom srećom, nikada nisam dobio batine hehe
Kao sto Pirke kaze ne da mi se pricati.
Dosla na trepavice a kaze mi zenska a ti si sa one strane? Nekako si mi bijela. Jer su Bosnjaci tamni? Odmah se sjetim malog Ante.
Nemoj ici na Gorance u restoranu znaju pljunuti u hranu ako vide da si “naša”. Svejedno odem jer je lijepo.
Bez obzira na sve opet idem gdje hocu i druzim se sa kim hocu, bez obzira zvali se oni Ivan, Ana, Petar ili Amina, Sanel, Kenan.
A Trebinje, Nevesinje, Gacko i Bileća?
Problem je taj što Hrvati (i Srbi, ali to je druga priča) doživljavaju ono što su oni držali do Vašingtonskog sporazuma kao hrvatske teritorije.
Otud i priča o ugroženosti, njih boli patka za predsjedništvo, u biti priča je o tome da su najveća ugrozba Bošnjaci ili općenito ne-Hrvati koji traže svoja prava kao konstitutivan narod po Čapljini, Stocu i tkd…
Ideja je da oni mogu tu da obitavaju, ali ne i da žive ravnopravno, nešto kao strani rezidenti
Ne interesuje me iskreno rečeno neko lično mišljenje pojedinaca koje možda odgovaraju na ovo, dovoljno je vidjeti hrpu komentara po objavama lokalnih stranica kada god se dovodi u pitanje hrvatska supremacija
Vidi se da je izborna godina u BiH.
Hercegovina je rezultat stvarne politike Hrvatske koja se nimalo nije promjenila od 93 te.
Najjaca stvar ikad – kad je moj amidza otisao da povadi neke dokumente iz Katastra za neku zemlju u Gacku, jedino mu je jedan čovjek stariji koji je radio u toj nekoj instituciji pomogao, rekavši da mu žene koje tu rade nikad ne bi pomogle jer je musliman.
Neironično, poznavali su se prije rata – ispostavit će se da su djeca tog lika učestovala u etničkom čišćenju.