
Qualcuno crede seriamente che un bambino all’età di 24 anni abbia trasformato enormi soldi negli affari con lo stato?
https://www.telegram.hr/politika-kriminal/zar-itko-ozbiljno-vjeruje-da-je-klinac-od-24-godine-sam-okrenuo-ogroman-novac-na-poslovima-s-drzavom/
di Markkonen
6 commenti
*Novinski članak sažet u dva paragrafa s najbitnijim informacijama …*
# Filip i Anđelko Mihalić uhićeni zbog krivotvorenja covid testova i pranja novca
Filip Mihalić, 24-godišnjak s kriminalnom prošlošću, uhićen je zbog sumnje na krivotvorenje covid testova i pranje novca preko svoje firme Buryen. Njegov otac, Anđelko Mihalić, bivši HDZ-ov zastupnik, također je uhvaćen u ovoj velikoj aferi koja otkriva ozbiljne propuste u sustavu, dok su bolnice i ministarstva pokušali prebaciti odgovornost na mladog poduzetnika.
Istraga, koja traje gotovo dvije godine, proširila se na druge zemlje, a sumnje o krivotvorenim testovima koje su koristile bolnice i javne institucije postale su sve jače. Filip je pritvoren zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i mogućnosti bijega, dok je njegov otac osumnjičen za sudjelovanje u krivotvorenju medicinske opreme, što dodatno naglašava ozbiljnost cijelog slučaja.
*Ovaj sažetak je izrađen uz pomoć umjetne inteligencije i stoga može biti nepotpun ili sadržavati greške. Molimo vas da provjerite originalne izvore ili dodatno istražite temu kako biste dobili potpunu i preciznu informaciju. Autori ovog reddit bota nisu odgovorni za eventualne netočnosti u sadržaju.*
Kako sad kad je stari uhićen zajedno s njim? A I piše da ima kriminalnu prošlost. A I Vili je tada bio, a znamo da njemu mito mrsko nije
Nitko ne vjeruje … Ozbiljno…
Haha njegova faca mi budi takvu zelju za samarom
Vjeruje mu njihov dečko Turudić. Mogu se kladit da neće dobit više od dobrotvornog rada ili neke uvjetne kazne, jer je iz ugledne obitelji. I to vjerojatno za nekih 5-6 godina, dok naše sudstvo skupi sve dokaze.
Cijeli tekst:
Što su ti slučajnosti.
Na ovoj priči smo radili mjesecima, Hajrudin Merdanović i ja. Polomili se, jebote. Pričali s desecima sugovornika, u Hrvatskoj i vani. Putovali u inozemstvo samo da pokucamo na jedna vrata. Imali smo veliku ploču na kojoj smo zapisivali neodgovorena pitanja, liste bolnica i popise suradnika. Doslovno smo kopali po smeću. Kasnije nosili to smeće po uredima u kojima su ozbiljni ljudi čuvali ozbiljne podatke o nama. Pratili su nas. Prijetili.
Bilo je odlično 😀
Nažalost, jedino Filip Mihalić nije htio razgovarati s nama. Izbjegavao nas je na svaki mogući način, nismo ga povećalom mogli naći. I već kad je cijeli serijal izbačen, kad su se pizduni iz sustava prestali znojiti na presicama, eto ti njega.
Morao sam skoknuti preko granice i odraditi neku priču. Potpuno nevezanu za ovu temu. Sjedim u kafiću, upravo naručio kavu, kad netko me potapše po ramenu i pita imam li upaljač. Filip Mihalić, glavom i bradom. Kakva slučajnost. Koje su šanse?
S njim u društvu je bila jedna druga osoba, saznat ću joj ime i reputaciju nekoliko sati kasnije, na povratku u Hrvatsku. Ostao sam na piću, blefirajući i rastežući granicu uljudnosti.
Tada mi je osigurana zaštita. Zamolio sam da mi se ne motaju oko kuće jer živim u selu i ne trebaju mi neugodna susjedska pitanja. Dali su mi i neku spravicu. U slučaju sranja pritisneš dugme i dolazi konjica.
Par dana nakon toga, vraćao sam se s nekog drugog terena. Bila je noć, spravica je bila u torbi, zaboravio sam je napuniti. Kad sam je uštekao, nešto se poremetilo i poslala je signal. Nisam skužio, otišao sam ravno u krevet. Desetak minuta kasnije, žena je ušla u sobu i rekla da su neki ljudi s pištoljima u dvorištu. Konjica. Ispričao sam se momcima i objasnio da je nesporazum. Par minuta kasnije, stigla je policija, s rotacijom i svime. Uobičajena procedura. Ispričao sam se i njima, iznervirano primjećujući kako se pale svjetla na okolnim kućama. Toliko o diskreciji 😀
Kasnije sam dobivao povremene informacije o Mihaliću i njegovom kretanju. Posljednje što sam čuo bilo je da se mota po Kolumbiji. Iznenadila me vijest o hapšenju, i to baš zbog priče koju smo Hajro i ja iznijeli u 24sata.
Ali priča nije gotova.
Kao što ne vjerujem u slučajni susret na prekograničnoj kavi nakon nekoliko mjeseci uporne novinarske istrage, ni najmanje ne vjerujem da je Filip Mihalić, tada mladić u ranim dvadesetima, bio mastermind iza multimilijunske operacije s državom.
Ostalo je previše rupa. Neke od njih su već objavljene. Neke će se vjerojatno tek doznati. Ali činjenica je da je država, u jeku pandemije, u izvanrednim uvjetima, dok su ljudi ostajali zaključani, omogućila nevjerojatno bogaćenje članu vladajuće stranke, ranije osuđenom za krivotvorenje novca.
Bez ikakvih referenci, mladić je pokrenuo međunarodni biznis s bolnicama i ministarstvima, a da se nije oglasio nijedan sigurnosni ili financijski alarm. Čak ni kad mu je inspekcija zabranila pošiljku.
Još važnije, njegovi testovi su preplavili tržište. Mogli su se naći praktički u svakoj ljekarni. Po svoj prilici, većina ljudi se testirala njima. Ako se i službeno utvrdi da su definitivno bili krivotvoreni i ako su građani godinama bili prisiljeni oslanjati se na dvojbene rezultate takvih testova, država neće snositi krivnju samo za potrošeni novac. Nego i za potencijalno izgubljene živote. Zastrašujuće je i razmišljati o posljedicama takvog scenarija.