
Kata Soljic (Vukšić Donji vicino a Brčko, 2 febbraio 1922 – Zagabria, 8 luglio 2008), la madre di quattro figli ha ucciso i veterani e l’eroina della guerra patria Guerra, motivo per cui è stata soprannominata il coraggio della madre.
Ivo, meglio noto come il grande Joe, andò in una svolta da Vukovar, cadde in un agguato nemico e saltò nel Danubio. Mato morì all’inizio della guerra il 19 settembre 1991 quando tentava di occupare la caserma JNA. Nessuno è stato intrappolato in un campo di concentramento da Sremska Mitrovica il 21 novembre 1991, dove è stato picchiato in una bestia. Mijo è venuto a casa di famiglia e i vicini dei serbi lo hanno ucciso a cornfield il 18 novembre dello stesso anno.
https://i.redd.it/w0qu95f3pvke1.jpeg
di jozef_kplus
6 commenti
Nešto mi govori da ćemo još živjeti taj specifični rat još 10000 godina, ako je friška uspomena rođendan iz 1922. godine. U ratu je bilo žrtava, mnoge majke su izgubile sinove.
Njezina patnja počela je još u Drugom svjetskom ratu kad su joj, za slobodu Hrvatske, strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije.
Izgubila je i zeta.
Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
svaka njena suza, bila je od zlata,
svaka sijeda u njezinoj kosi
jednu tužnu priču sobom nosi.
Znaš li sine gdje je Posavina,
tu je bila njena djedovina,
tu se rodi poslije prvog rata
od poštenog roda, od loze Hrvata.
Imala je sine, ona četri brata,
odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
i nikad ne vidi ih više,
od tad tuga njezin život piše.
Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
a ponos zlatne suze krije,
znaš li sine da je Šoljić Kata,
sestra i majka, ponos svih Hrvata!
Rodila je četri sina, da otjera tugu,
kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
ali tuga često do srca joj svrati,
opet su nekom smetali Hrvati.
Opet krenuše te paklene sile
kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
i podiže Kata svoja četri sina,
pođite djeco, zove domovina!
Pođite djeco, pomozite rodu,
ne žalite život dati za slobodu,
jer ovaj život živit bez slobode
kao korito rijeke u kojem nema vode.
I padoše oni za našu slobodu
pokloniše život hrvatskome rodu,
četri svoja sina za nas je dala
pognimo glavu i recimo joj hvala!
Pognimo glavu i recimo hvala
sve što je imala, nama je dala,
za nju nekad zapalimo svijeću
u zagrljaju sinova našla je sreću.
Našla je mir i spokoj kod Boga
najveća majka naroda moga,
zapamti ovo moj hrvatski rode,
zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!
Sada znaš i ti sine
tko je bila Šoljić Kata,
uvijek je se rado sjeti
jer je ponos nas Hrvata!
Velimir Raspudić
Rat i nacionalizam su najveće zlo ljudskoga roda.
Dobila orden jer je proizvela 400 kg mesa za Vukovar, mos misliti, mogli ste i mesari Gavrilovic dati po toj logici 🤣🤣🤣