Professore in NU2: i bambini sono confessati, sarebbe normale se all’età di 16 anni fossero “un problema”
https://www.index.hr/vijesti/clanak/profesor-u-nu2-djeca-su-preposlusna-bilo-bi-normalno-da-su-sa-16-godina-problem/2654310.aspx
di grizwako
5 commenti
U modernom svijetu u kojem je sve bitnije biti snalažljiv i samostalan,
koji se znatno razilazi od svijeta naših roditelja,
i stare ideje da cijeli život radimo na jednom radnom mjestu,
koji ljude prisiljave da ne mijenjaju samo poslodavca,
nego i kompletne karijere…
U ekonomiji koja je sve nemilosrdnija.
Odlučili smo djecu zakinuti, zabraniti im da sami vježbaju rješavanje problema.
*Novinski članak sažet u dva paragrafa s najbitnijim informacijama …*
# Profesor Ivan Janjić o izazovima obrazovanja i prezaštićenosti djece
Ivan Janjić, profesor iz Prve zagrebačke gimnazije s više od 25 godina iskustva, gostovao je u emisiji Nedjeljom u 2, gdje je istaknuo važnost samostalnosti i kritičkog mišljenja kod mladih. Janjić smatra da prezaštićenost roditelja dovodi do gubitka obrambenih mehanizama kod djece, što ih čini nesposobnima da se nose s problemima.
Naglašavajući potrebu za povjerenjem između roditelja i učitelja, Janjić je rekao da prekomjerno nadgledanje djece može oslabiti njihov razvoj. Također, istaknuo je važnost emocionalne povezanosti s učenicima, naglašavajući da fizički kontakt poput zagrljaja može pozitivno utjecati na njihovo emocionalno stanje.
*Ovaj sažetak je izrađen uz pomoć umjetne inteligencije i stoga može biti nepotpun ili sadržavati greške. Molimo vas da provjerite originalne izvore ili dodatno istražite temu kako biste dobili potpunu i preciznu informaciju. Autori ovog reddit bota nisu odgovorni za eventualne netočnosti u sadržaju.*
Po meni, najveći je grijeh koji roditelji (ali i starije generacije općenito) rade po pitanju djece i dječjeg razvoja je taj št uzaludno pokušavaju ignorirati napredak tehnologije i kako je ona nepovratno promijenila društvo u kojem živimo i u kojem djeca odrastaju. Stara je to floskula, “joj, u moje vrijeme su djeca stalno bila vani, ova danas su stalno na mobitelima” itd. Istu su stvar govorili i odrasli kad su došle generacije odrasle ispred televizora, interneta,…
I onak, razumijem ih – svijet kojeg poznajemo i kojeg s nostalgijom gledamo je nestao (i neće se vratiti, kao ni naša mladost) i malo nas je strah gledati kako tehnologija i svijet idu dalje, a mi stariji ostajemo iza po strani.
Ali, ono što mnogi zaboravljaju da bi oni bili jednaki današnjoj djeci da su odrasli u današnje vrijeme. Je, i ja sam provodio gomilu vremena igrajući se vani s prijateljima, ali mi bi svi uporno igrali online igrice da smo mogli imati brzi pristup internetu i ovu količinu igara. Naravno da treba paziti da se djeca ne zanesu previše (jer jednostavno nemaju previše iskustva), ali očekivati da bi tehnologija i svijet trebali stati u onom svijetu našeg djetinjstva je doslovno nazadno razmišljanje.
I koliko god naše školstvo bilo u lošem stanju, treba biti realan i reći da ipak napredujemo kao društvo po tom pitanju. Neke stvari koje smo jednostavno ignorirali, uglavnom zbog neznanja, danas smo ipak svjesni istih i, koliko god možemo još popraviti, svakako napredujemo.
Ono što bi, po meni, roditelji trebali raditi jest više se uključiti u interese svojeg vlastitog djeteta, a ne ignorirati ih ili im pokušati nasilu nametnuti svoje vlastite interese. I biti spremni prihvatiti da dijete neće uvijek biti onakvo kakvo ste vi kao roditelj zamišljali. Možda neće voljeti nogomet kao i tata, ili će im se sviđati glazba kakvu mama ne voli, ali to je njihov identitet i roditelji trebaju pokazati da su ondje za svoje dijete, ali istovremeno im dati slobodu da taj identitet mogu samostalno razvijati bez njihovog uplitanja. Ono, neka dijete zna da ste ondje za njega, ali ipak im dajte određenu dozu slobode da se sami snađu. Posebno tinejdžeri.
A i ta djeca, sad su preposlušna, jučer su bila neposlušna i nikad gora, ne znaju šta bi sama od sebe…
Bilo bi normalno da se no name profesori ne zovu u udarne emisije.