Oggi 1241. I mongoli hanno battuto l’esercito ungherese. Re Bela IV. Presto fugge in Dalmazia, e i mongoli saccheggiano Zagabria e Attack Split, Klis e Trogir

Mongolsko Carstvo u 13. i 14. st. bilo je najveće kopneno carstvo u povijesti. U svojim osvajanjima Euroazije Mongoli su ukinuli Islamsko zlatno doba i pobili na desetke milijuna ljudi. Razina devastacije i depopulacije bila je tolika da se smatra kako su Mongoli odstranili oko 700 milijuna tona ugljika iz atmosfere. Često su se služili taktikama terora i kaznenim ekspedicijama.

>Mongolska vojska najsavršeniji je ratni stroj srednjega vijeka. U vrijeme kada su europski vitezovi ratovali na prethodno dogovorenim mjestima i gubili se zbog slaba izviđanja — još 1422. Poljaci ne mogu pronaći teutonske vitezove s kojima su se htjeli sukobiti — mongolski su izviđači proučavali apsolutno sve: prohodnost terena, broj neprijatelja, stanje utvrda, količinu hrane… Taktičke zamisli (iznenađenje, prikradanje, zasjede, fingirani napadi manjim brojem snaga) provođene su uz željeznu disciplinu. Komunikacija među jedinicama, koje su bile sastavljene od brojnih plemena mongolskog i turskog podrijetla, bila je savršeno organizirana sustavom zastavica. [Izvor: Matica](https://www.matica.hr/vijenac/343/dzingis-ogotaj-kublaj-6193/)

Mongolski vojnici pod vodstvom Batu-kana 1241. došli su do granice Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva i uputili kralju Beli IV. zahtjev za predajom, što je ovaj odbio. Bela je mobilizirao vojsku, da bi Mongoli opkolili ugarski vojni tabor kod rijeke Šajo. U ovoj bici poginulo je oko 10 000 ugarskih vojnika, a smrtno je ranjen i Belin brat Koloman Galicijski.

Bela IV. se dao u bijeg i pokušao nagovoriti ostale europske vladare da mu pomognu, ali bez uspjeha; u Austriji mu je Fridrik II. pružio zaštitu, ali ga je zauzvrat i prisilio na ustupanje nekih ugarskih županija. Brojne ratne izbjeglice pobjegle su iz Posavine i Podravine prema Dalmaciji, a na koncu se i sam Bela sklonio u Trogiru. U međuvremenu Mongoli su razarali brojne hrvatske gradove (pa i Zagreb); došavši do Dalmacije opkolili su Klis i Split, no nisu uspjeli osvojiti tamošnje tvrđave. U Klisu su tijekom opsade poginule Beline dvije maloljetne kćeri, a Toma Arhiđakon tvrdi da su Mongoli pobili sve ljude koje su zatekli na otvorenome.

Saznavši da se kralj krije u Trogiru, Mongoli su napali i ovaj dobro utvrđeni grad. Međutim, Bela je tad već bio na sigurnom na obližnjem otoku Kraljevcu (koji je po njemu dobio ime), a Trogirani su odbili mongolski napad. Odjednom je došla vijest o smrti velikoga kana Ogotaja, što je suočilo mongolsku državu s vakuumom moći. Batu-kan se zato morao povući kako bi sudjelovao u izboru kanovog nasljednika. Faktor sreće je tako spasio Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo od Mongola.

Hrvatski povijesni prostor bio je krajnji domet mongolskih navala. Po nekim je procjenama nestalo oko 15 do 20% njegovog stanovništva, koje je pobijeno, izbjeglo ili odvedeno u zarobljeništvo. Dio stanovnika stradao je i od gladi koja je izbila zbog neobrađenih polja tijekom provale. Prepoznavši snažne zidine i jaka urbana središta kao mongolsku slabu točku, Bela IV. je započeo s proglašavanjem “slobodnih kraljevskih gradova”, koji su dobili određene povlastice, uz obvezu gradnje snažnih bedema. Jedan od tih gradova bio je Gradec ili Grič, a tu privilegiju dobio je Zlatnom bulom 1242.

Za legendarnu bitku između Hrvata i Mongola na Grobničkom polju kraj Rijeke 1242., pak, nema vjerodostojnih dokaza.

Legenda, gdje god je dosao u Hrvatskoj Bela IV bjezi i ostavlja sve Hrvatima. 🙂

Ali je stari Bela sagradio citav niz utvrda po drzavi i uspostavio kontrolu nad mongolima.

Tko želi može pogledati odličan video o usponu i padu mongolskog carstva. Video traje samo sedam sati https://youtu.be/PdFwMDuAnS4?si=NCGRrcoEgLErb6vM