Come ha fatto la seconda guerra mondiale a čavoglava: “I contadini sono citati in giudizio: Ustasha Rob Us!”

“Hrvati iz Čavoglava nisu, zapravo, bili previše ratoborni. Rat je u tom kraju izgledao kao u Vrdoljakovu filmu “Kad čuješ zvona”. Hrvati jedne večeri upadnu u srpsko selo pa ubiju iks Srba, ukradu sto ovaca i pet bačava vina. Druge noći Srbi upadnu u hrvatsko selo, pa naprave nešto slično..”

Ovo je u stvari tipično za veliku većinu četničkih i ustaških jedinica-da su uglavnom bile lokalna milicija, dijelom od ljudi koji su pozivani na službu po potrebi na par dana. Velikom broju ljudi je u nestabilna vremena bilo važno da su u blizini obitelji, da imaju neku zaštitu i pristup nekoj hrani i novcu koji bi im inače svatko mogao uzeti. Ovo vrijedi i za “djelatne” to jest aktivne zdrugove.
Krajem 1943. iz Zagreba je poslan odred lojalnih ustaša da od ustaša iz Drniša stvore aktivnu vojnu brigadu. Prvi problem je bio što je veliki dio novčanih sredstava jedan od njih pronevjerio. Kad su stigli u Drniš vidjeli su da je zapovjednik naređivao ekonomske akcije čak i polojalnim hrvatskim selima radi pljačke hrane za svoje fešte s lokalnim KUD-om, da su skloni pijančevanju i zabavama, da u akcije ne idu. Nadalje lokalni ustaški zapovjednici formiraju pomoćnu miliciju ne od provjerenih lojalnih ljudi nego daju puške svakome tko im da par kokoši. Te puške u slučaju partizanskog napada budu zakopane u gnoj a sela izgubljena bez borbe. Sav napor je bio uzaludan, vojnici su odbijali odlaziti na stražu u mjesta udaljena samo 40 km zbog straha da će im četnici pobiti obitelji. U Zemuniku su zapovjednici dovezeni iz Zagreba krenuli piti s vojnicima umjesto da obavljaju dužnost. Cijela postrojba se konačno raspala u kasno ljeto 1944 pod zadnjom ofenzivom 8. korpusa NOVJ mada su formalno nastavili postojati i nakon što su njihovi preostala sredstva predana drugim jedinicama. Sličnu povijest imaju i ostali zdrugovi, izuzev Poglavnikove tjelesne divizije. Nijemci u proljeće 1944. pišu da ustaše koji su angažirali za operacije u Lici idu iza njih s kolima i rodbinom, uzimaju iz evakuiranih partizanskih naselja sve što nije zakucano i pale ostalo.

Partizani su za razliku od ustaša i četnika većinom imali dosta pokretne postrojbe koje su se borile gdje su ih poslali. Imali su pri tome i teške gubitke ne samo zbog borbi nego i teških uvjeta. Svejedno, stvari koje su radile uglavnom lokalne četničke i ustaške jedinice su stvorile dovoljno ogorčenja da desetci tisuća ljudi prihvate ideju beskompromisne borbe protiv njih.

Hahaha, pa jebote ovaj clanak bi AI bolje napisao, i to verzija iz 2019 godine.

Pa zar stvarno ovo stavljati, bože sačuvaj.
Vrdoljaki filmovi imaju vise smisla…