Mi scuso con tutti i fan della nostra musica/ex musica Yu, ma ogni volta che sento questa canzone mi sto insinuando per il vero plagio della canzone “Talk to Me” di Stevie Nicks 1985.
Jasna e il team non hanno fatto lo sforzo o molto per cambiare il testo: il ritornello è praticamente lo stesso, solo in croato. Un altro di un milione di plagio da questi spazi … davvero deludente.
Jasna Zlokić – Sarò la tua unica amica
https://youtu.be/y9aaibs4bbs?si=fgygbdevndj4r3pl
Stevie Nicks – Parla con me
https://youtu.be/uql62w71ets?si=d-fh-ju0hohbayt9
Jasna Zlokić – “Bit ću ti jedini drug” je plagijat
byu/spellbound365 incroatia
di spellbound365
14 commenti
A zašto spominješ samo izvođačicu, a ne onog tko se potpisao kao autor glazbe, Rajka Dujmića?
Pola exYu estrade su plagijati/prepjevi.
Evo npr: Usne zrele višnje (https://www.youtube.com/watch?v=Qudotq4Zi1I) od Azre je prepjev Dylanove Lilly of the West (https://www.youtube.com/watch?v=hemaDsxi8F4)!
Pola glazbene scene bivše države je izgrađeno na plagijatima i ti baš prozoveš Jasnu Zlokić 🤣
Hvala sto si javila.
Navedeni autori pjesme *Ja sam ti jedini drug* su Lotti Dujmić, Rajko Dujmić (glazba) i Stevo Cvikić (tekst).
Za *Bit ću ti jedini drug* pojma nemam ko je autor.
Nije problem obraditi bilo koju pesmu, ali onda se treba navesti na albumu izvor. Skroz je druga stvar obraditi pesmu a na albumu napisati muzika, tekst tvoji. E to je onda krađa. Mislim da ti dozvola originalnog autora ne treba, ako ga navedeš kao autora. Najbolje da je Džej tražio dozvolu ACDC.
[https://www.youtube.com/watch?v=-SmJW6jk5Ow](https://www.youtube.com/watch?v=-SmJW6jk5Ow)
Jos uvijek ne znamo je li Ivo Robic originalni autor “Strangers in the night” koji je otpjevao Frank Sinatra.
Kad bi krenuli nabrajati sve plagijate ex-yu glazbene scene, nabrajali bi negdje do 2050.
Ja ću staviti samo jedan primjer koji me posebno živcira.
[Uriah Heep – Lady In Black](https://youtu.be/bYZ2ftVIr0g?si=X5e2bTm6DoUH2Blv)
[Divlje Jagode – Marija](https://youtu.be/A467xOrCGJs?si=V_obTusFiKgtchxD)
Alen Vitasović – Jenu noć
https://youtu.be/TnVPmwqE76M
Sve je u umjetnosti uzimanje necega sto vec postoji i stvaranje neceg novog putem tog principa. Ta “jeza” i “razocaranje” je izazvano opcom neupucenosti.
“Ovaj” je od “ovog” ukro, a nemaju pojma da je taj preuzeo sve od nekog prije i stvorio svoju verziju, a taj isti od nekog drugog. Doslovno izaberi koga god hoces, uradi deep dive i budi mind blown.
U pedesetima i sezdesetima bilo je uobicajeno da se kupuju prava na pjesme koje su negdje drugdje postali hitovi, i onda se rade prepjevi s domacim izvodjacima za jugoslavensko trziste.
U to vrijeme se originale nije bas moglo cuti na radiju, i smatralo se da stranu muziku treba prevoditi, bas kao sto se prevode knjige.
(Bilo je i suprotnih slucajeva, kad su neki nasi glazbenici pokusavali prodavati pjesme u inozemstvu.)
Ne znam je li tako bilo i kasnije, ili su jednostavno vremenom poceli obradjivat strane pjesme bez da ikog ista pitaju, ali ex Yu muzika je prepuna domacih verzija stranih pjesama.
Od npr. Zdenke Vuckovic i “Ritma kiše” iz 1964. pa sve do Psihomodo Popa s kraja 1980-ih.
I jedno i drugo je plagijat Zbog Jedne Ljubavi
Je, ali Jasnina verzija je bolja
90 % Olivera, Nine Badrić, Graša su prevedene talijanske pjesme koji i nisu baš poznate kod nas. Ali nije isto kad npr. pjesmu Bella senz’anima pjeva onako tralalala Riccardo Cocciante [https://www.youtube.com/watch?v=KMddhxXv97k](https://www.youtube.com/watch?v=KMddhxXv97k)
ili Lijepa bez duše,hrapavim glasom, Oliver [https://www.youtube.com/watch?v=vn-vC4zxW7o](https://www.youtube.com/watch?v=vn-vC4zxW7o)