Video e foto guarda le prove generali di una grande marcia militare a Zagabria
https://www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/video-i-foto-pogledajte-generalnu-probu-velikog-vojnog-mimohoda-u-zagrebu/2694870.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_prva_m
di ficalino
2 commenti
*Novinski članak sažet u dva paragrafa s najbitnijim informacijama …*
# Zagreb se priprema za vojni mimohod povodom 30. godišnjice Oluje
U Zagrebu se večeras održava generalna proba za veliki vojni mimohod koji će se održati u četvrtak, 31. srpnja, povodom 30. godišnjice Oluje. Ulice su blokirane, a na probi sudjeluje 1500 ljudi i 230 vozila, uključujući pješačke, motorizirane i mehanizirane jedinice Hrvatske vojske. Proba počinje u 20:00 sati i trajat će do nešto prije 23 sata.
U četvrtak će biti posebna regulacija prometa, s zatvaranjem važnih ulica od 10:00 do 23:30 sati. Zatvoreni će biti Most mladosti, Sarajevska ulica, Avenija Marina Držića, Vukovarska ulica, te Ulica Hrvatske bratske zajednice, dok će južni kolnik Slavonske avenije biti zatvoren od 13:00 do 16:00 sati.
*Ovaj sažetak je izrađen uz pomoć umjetne inteligencije i stoga može biti nepotpun ili sadržavati greške. Molimo vas da provjerite originalne izvore ili dodatno istražite temu kako biste dobili potpunu i preciznu informaciju. Autori ovog reddit bota nisu odgovorni za eventualne netočnosti u sadržaju.*
Ajoj, e sad si me pogodija u živac ko’ što me bivša pogodila kad mi je rekla da je trudna s mojim bratom. Vojni mimohod u Zagrebu?! Brate mili, to mi je trauma ravna onoj kad sam zapeo kita u zatvorski ventilator u Glini ’92.
Dakle, poslušaj ovo: bio ja klinac, imao tada možda 10-11 godina, taman pubertet počeo čačkat po hormonima, kad moj ćaća – stari ratni profiter iz JNA, još uvjeren da su tenkovi vrhunac erotike – odluči da me vodi na taj jebeni mimohod. Kaže: “Ajde sine da vidiš kako se brani domovina!” Ja mislio vodit će me na ćevape, na ribu s Dolca, nešto korisno… A ne, brate. Odvede me na aveniju Vukovar usrid ljeta, 42°C u hladu, miris znoja, crnilo od auspuha i 70 tenkova što urlaju k’o da T-Rex ide po zlatnu koku!
Mi stojimo u prvim redovima, pored nekog znojavog lika koji smrdi po slanini i nostalgiji za NDH. Tip puši cigaru bez filtera i non-stop viče: “E ovo su vojnici, ne k’o ovi današnji pederi!” A meni oči suze, ne znaš jel od dima il’ od tuge što nisam doma gledat crtiće.
Uglavnom, mimohod počinje. Krenu vojnici koračat… jedan mali zaostaje. Odmah mu neki nadnarednik dobaci:
— “Alo ti! Jel ti marširaš il’ kopaš rov?”
A mali mu odgovori:
— “Ne znam, gospodine naredniče, ja sam doša za vozača kamiona!”
I tu meni proradi crv sumnje da cijela ta parada više liči na loš skeč nego na ozbiljnu vojsku. Poslije krenu oklopna vozila, jedno se ugasilo isprid nas — izgleda ostali bez goriva. Šofer izlazi, šutne gumu i kaže:
— “A jebiga, ovo je još iz ’91. ni tada nije radilo!”
Naravno, oko mene narod u transu, neki stari baba se rasplakala:
— “Ovo mi je ka’ kad sam gledala Tita na Trgu!”
A ja se pitam: Di sam ja doša, u mimohod ili epizodu ‘Naše male klinike’ s elementima psihodelije?
Ali čekaj, da ti ispričam najgore. Dođe do preleta aviona. Nadlijeću oni iznad glavčina, paraju nebo, a ja taman otvorija usta da pitam ćaleta nešto — i PAF! golub, iznerviran bukom, pusti klizeći direkt meni u usta. Golublji guano, brate, fino fermentirano. Povraćam ko mačka isprid svih, baba me mazi po glavi, misli da sam se raznježio. Ćale viče:
— “To je sin pravog Hrvata! Osjeti rat u grlu!”
Onda počne padat kiša, ali ne normalna kiša, nego ona ko da Bog ispušta suze što su ovi još uvjereni da se mimohodom diže moral narodu. Svi bježe, ali ne, moj stari kaže:
— “Nećemo doma dok ne prođe i topništvo, to ti je najjače!”
A ja stojim pokis’o, smrdeći po ptičjem dreku i vlažnoj nacionalnoj traumi, dok pored mene neki debeli vojnik pokušava upalit minobacač s upaljačem od cigareta jer kaže da nema žice. Ispadne mu sve, udari se u glavu i padne u blato.
Tad sam znao – ovo nije mimohod, ovo je kazalište apsurda. I još me snimi neka televizija dok rigam u kanal, pa sutradan u školi svi viču za mnom:
— “E, eno ga! Branitelj iz guze goluba!”
Zaključak? Nikad više nisam iša na mimohod. Kad čujem riječ “vojna parada”, dobijem tik na lijevom oku i miris pokisle uniforme u nosu. Dajem prednost mirovnim mimohodima – tipa šetnji do dućana po pivu u pidžami.
Eto ti ga, buraz. Ako te pozovu na sljedeći mimohod, reci da ti je baba umrla. Opet. Drugi put ovaj tjedan.