Capiamo, Halida, che ho espressamente rispettato per tutte le mie qualità umane. Non ascolto musica folk. Conosco tre canzoni, forse cinque, dell’Halid Rachmet. Ma questo circo che rende giusti i bosniaci, dopo la sua morte, deve adattarsi. Penso che vorrei Halid che Ziv dicesse: Ciao gente, cosa siete? Che tipo di aeroporto posso chiamare?
Ima li kraja ovom cirkusu koji smo napravili oko Halida?
byu/Semsa10 inbih
di Semsa10
6 commenti
Kad nije aerodromu ime Alija onda ne treba ni Halid.
Ma kod nas ljudi imaju klasičan sindrom preseravanja. Znaš ono, lafo protestujemo cijene, pa odjednom protestujemo samo neparnim danima, pa onda odjednom protestujemo ponedeljak ulje, utorak brašno. Pet grupa odjednom, mjesto jedne, i tako idemo sa svim.
Odali počast čovjeku kao da je svetac, 20 000 ljudi u Ferhadiji za show, a na dženazi gdje se zaista odaje čast preminulom – frakcija tog broja. Sad evo aerodrom, pa će preimenovat Zetru u Halidova Hala…
Strah me pomislit šta će kad Hanka umre ili nedo Bog Dino Merlin
**Zašto se Međunarodni aerodrom Sarajevo ne bi nazvao po Halidu Bešliću? Ljudi kada posjete New Orleans, uglavnom slete na aerodrom Louis Armstrong**
Iskazana tuga i ljubav, poštovanje nadasve, prema djelu i ljudskosti **Halida Bešlića** u post-jugoslavenskom prostoru te gradovima u svijetu gdje žive naši ljudi, nije zabilježena od 4. maja 1980. godine, a i tada je upitno da li su baš svi ispratili vođu iz ljubavi, a ne iz osjećaja obaveze. **Nazif Gljiva** je rekao “Halide, ispraćaju te ljudi kao nikog prije” i po tom kriteriju izgleda da je pogodio. Naravno da je bilo velikana koji su odlazili u međuvremenu, ali moguće je da građanstvo novostvorenih država ovih prostora nije jednako cijenilo preminule velikane, ili su vremena bila takva da se zajednička tuga nije masovno dijelila. Nije da ih nije bilo, **Kinđe** je sigurno upečatljivi primjer, **Monteno, Davorin, Sidran**, ima još velikih ljudi, ali vjerovatno vremena nisu bila takva da dozvole ljudima, masama ljudi, da slobodno iskažu žalost i poštovanje prema čovjeku kojeg nisu obavezno poznavali, ali kojega su cijenili i čije pjesme su ih činile sretnima.
Dakle, smrt Halida Bešlića ukazala je, potvrdila ne samo njegovu ljudsku i profesionalnu veličinu, već i proces pomirenja Južnih Slavena, završetak mentalnih sukoba, barem na nivou masa, zajedničke elemente kulture prisutne među ovim narodima i individualnim ukusima i respektu, čak i ljubavi koju je Halid privukao i zaslužio.
Sarajevski aerodrom su svojedobno lokalne SDA vlasti pokušale imenovati po svojem prvom lideru te bosanskohercegovačkom državniku, ali je tadašnji visoki predstavnik u posljednjem momentu naložio uklanjanje već postavljenih slova na aerodromskoj fasadi. Zagrebački i ljubljanski aerodromi su nazvani po političkim ličnostima, skopski je nosio ime istorijskog lika koje je morao promijeniti nakon promjene državnog imena i sporazuma sa susjedima. Politička imena dijele ljude i nacije. Slovenci su brzopleto imenovali aerodrom po ne univerzalno popularnom, Hrvati opet po nacionalnom lideru kojeg mnogi analitičari označavaju kao jednog od krivaca za ratne strahote. Srbi svoj aerodrom zovu po velikom naučniku iz Hrvatske, a hercegovački Srbi su namjeravali po drugom naučniku iz Hrvatske i Italije prije nego su zakopali prvu lopatu da izgrade aerodrom.
Zašto Sarajevo ne bi iskazalo zrelost pa nazvalo aerodrom po čovjeku kojeg, pokazalo se, cijene svi kolektiviteti ovih prostora. Pokušaji ostalih velikih gradova u regiji pokazali su se kontroverznim, kao i nekadašnjih vlasti u Sarajevu. Karijere gradonačelnika **Samira Avdića,** tokom košarkaških dana popularnog Avdije, obilježile su koševi, skokovi, zakucavanja ali i mudrost, profesionalnost kao i strast za svoj klub, reprezentaciju i grad. Možda najlakši potez u ovoj bogatoj karijeri mogao bi mu biti inicijativa za imenovanje aerodroma Halid Bešlić. Zakucaj, Avdija, sada za Sarajevo, Bosnu, Hercegovinu, nadasve za Halida.
Veliki čovjek je otišao, a sad se ljudi grebu od njega, e to ti je.
Strašno
