Share.

    19 commenti

    1. Consistent_Bake_5428 on

      Ne znam za ostale ali je za mene ovo bilo mnogo duze od 5 minuta.
      Ovo je trajalo beskonacno

    2. drmunja1 on

      Posle 16 minuta tisine krenu ova pesma. Pesma je odzvanjala izmedju zgrada sto je dalo jos jeziviji osecaj. Ko je bio tamo zna o cemu pricam. I sad kad je slusam krenem da se jezim….Slava im

    3. MrCubica on

      Ne znam za vas koji ste bili ispred bine, ja sam bio skroz pozadi kretajući se ka bini nakon tišine. Kada je krenula ova pesma, tolika se nelagoda osećala. Pričao sam sa drugarom i ocem, ali osećao sam takav nekakav osećaj, i bes i tugu i ne znam ni ja šta više, niko nije odgovarao, toliko je prošlo, umoran sam od borbe, ali tek smo počeli borbu

    4. Svaka čast onome ko je predložio ovu pesmu da se izvede na skupu.

    5. do_you_dare on

      Ova pesma je istovremeno vrisak, teror, očaj, nemoć i proždirući bol. Najež i srce koje plače.

    6. fickogames123 on

      Ja sam stojao blizu bine…

      Moja majka, komšinice dve, komšija, naravno ja, i oko deset ljudi oko mene, svi su plakali.

      Na videu se ne vidi, ali je bio ekran i moglo se videti da su snimili Dijanu pored stanice, kad sam je tamo video kako kleči nisam mogao da zaustavim suze. A iskreno se ne sećam kad sam poslednji put plakao.

    7. Sve nas je tako potresla ova pesma. Ne secam se kada sam zadnji put plakao.

    8. provalone_9000 on

      Zoran Simjanović genije naših predela kao Hauard Šor u svetu

    9. Specialist_Elk140 on

      Baš divno pesma, gledao sam Sabirni Centar oko 2007. i taj pesmu sam poznao za kraj filmu. Više bih svideo pesmu ako ne bih imao veze za film ko za je mene ([i drugi](https://www.reddit.com/r/AskBalkans/comments/1olq54o/comment/nmk1i8l/?utm_source=share&utm_medium=web3x&utm_name=web3xcss&utm_term=1&utm_content=share_button)) bio skroz mindfuck kad sam imao 11 godine i slabo sam razumeo. Inače mislim je vrlo dobar pesma za žalost.

      Svaka čast i nadam se za bolje budućnost.

    10. International-Job522 on

      Kad su krenuli sa horom, ljudi su i dalje ćutali i većina se nije kretala. Kako je bilo više bina svo vreme se čuo odjek-eho. Imao sam osecaj kao da sam u gradu duhova, kao da sam sam, a ipak nas je bilo 150+ hiljada. Osećaj se ne može opisati, treba se doživeti. Taj trenutak mi je ostavio najjaci osećaj koji me i dalje drži. 

    11. _yellena_ on

      И посебно нешто- овај угао снимања гдје им је бијели кров жељезничке станице тик изнад глава (иако су удаљени) даје посебну језиву и тужну ноту. Одличан перформанс и фасцинантно је што се ни мува из публике не чује на снимку. Нема теоретске шансе да се вратимо на старо.

    12. StructureCritical181 on

       “a onda, polako, počinjemo da umiremo po drugi put – u sećanjima. E tad počinje naša beskonačna i večna smrt.”

    13. NasumicnoIme on

      Kada su krenuli da pevaju ovo danas, nema ko nije pustio suzu. Još mrtva tišina oko nas i samo čuješ hor kako peva. Ne smemo dozvoliti da se ovo ponovi i ovi da prodju nekaznjeno.

    Leave A Reply