Ne znam za ostale ali je za mene ovo bilo mnogo duze od 5 minuta.
Ovo je trajalo beskonacno
drmunja1 on
Posle 16 minuta tisine krenu ova pesma. Pesma je odzvanjala izmedju zgrada sto je dalo jos jeziviji osecaj. Ko je bio tamo zna o cemu pricam. I sad kad je slusam krenem da se jezim….Slava im
MrCubica on
Ne znam za vas koji ste bili ispred bine, ja sam bio skroz pozadi kretajući se ka bini nakon tišine. Kada je krenula ova pesma, tolika se nelagoda osećala. Pričao sam sa drugarom i ocem, ali osećao sam takav nekakav osećaj, i bes i tugu i ne znam ni ja šta više, niko nije odgovarao, toliko je prošlo, umoran sam od borbe, ali tek smo počeli borbu
drle on
Svaka čast onome ko je predložio ovu pesmu da se izvede na skupu.
do_you_dare on
Ova pesma je istovremeno vrisak, teror, očaj, nemoć i proždirući bol. Najež i srce koje plače.
fickogames123 on
Ja sam stojao blizu bine…
Moja majka, komšinice dve, komšija, naravno ja, i oko deset ljudi oko mene, svi su plakali.
Na videu se ne vidi, ali je bio ekran i moglo se videti da su snimili Dijanu pored stanice, kad sam je tamo video kako kleči nisam mogao da zaustavim suze. A iskreno se ne sećam kad sam poslednji put plakao.
ppr1991 on
Sve nas je tako potresla ova pesma. Ne secam se kada sam zadnji put plakao.
provalone_9000 on
Zoran Simjanović genije naših predela kao Hauard Šor u svetu
Kad su krenuli sa horom, ljudi su i dalje ćutali i većina se nije kretala. Kako je bilo više bina svo vreme se čuo odjek-eho. Imao sam osecaj kao da sam u gradu duhova, kao da sam sam, a ipak nas je bilo 150+ hiljada. Osećaj se ne može opisati, treba se doživeti. Taj trenutak mi je ostavio najjaci osećaj koji me i dalje drži.
_yellena_ on
И посебно нешто- овај угао снимања гдје им је бијели кров жељезничке станице тик изнад глава (иако су удаљени) даје посебну језиву и тужну ноту. Одличан перформанс и фасцинантно је што се ни мува из публике не чује на снимку. Нема теоретске шансе да се вратимо на старо.
AgbekpornovUltimatum on
*sve je isto u mom kraju*
flackjap on
Ne smem da pustim …
StructureCritical181 on
“a onda, polako, počinjemo da umiremo po drugi put – u sećanjima. E tad počinje naša beskonačna i večna smrt.”
Ambitious-Cat7315 on

NasumicnoIme on
Kada su krenuli da pevaju ovo danas, nema ko nije pustio suzu. Još mrtva tišina oko nas i samo čuješ hor kako peva. Ne smemo dozvoliti da se ovo ponovi i ovi da prodju nekaznjeno.
19 commenti
Cela zemlja je postala sabirni centar…
Ne znam za ostale ali je za mene ovo bilo mnogo duze od 5 minuta.
Ovo je trajalo beskonacno
Posle 16 minuta tisine krenu ova pesma. Pesma je odzvanjala izmedju zgrada sto je dalo jos jeziviji osecaj. Ko je bio tamo zna o cemu pricam. I sad kad je slusam krenem da se jezim….Slava im
Ne znam za vas koji ste bili ispred bine, ja sam bio skroz pozadi kretajući se ka bini nakon tišine. Kada je krenula ova pesma, tolika se nelagoda osećala. Pričao sam sa drugarom i ocem, ali osećao sam takav nekakav osećaj, i bes i tugu i ne znam ni ja šta više, niko nije odgovarao, toliko je prošlo, umoran sam od borbe, ali tek smo počeli borbu
Svaka čast onome ko je predložio ovu pesmu da se izvede na skupu.
Ova pesma je istovremeno vrisak, teror, očaj, nemoć i proždirući bol. Najež i srce koje plače.
Ja sam stojao blizu bine…
Moja majka, komšinice dve, komšija, naravno ja, i oko deset ljudi oko mene, svi su plakali.
Na videu se ne vidi, ali je bio ekran i moglo se videti da su snimili Dijanu pored stanice, kad sam je tamo video kako kleči nisam mogao da zaustavim suze. A iskreno se ne sećam kad sam poslednji put plakao.
Sve nas je tako potresla ova pesma. Ne secam se kada sam zadnji put plakao.
Zoran Simjanović genije naših predela kao Hauard Šor u svetu
Од овога може да се рикне…
Baš divno pesma, gledao sam Sabirni Centar oko 2007. i taj pesmu sam poznao za kraj filmu. Više bih svideo pesmu ako ne bih imao veze za film ko za je mene ([i drugi](https://www.reddit.com/r/AskBalkans/comments/1olq54o/comment/nmk1i8l/?utm_source=share&utm_medium=web3x&utm_name=web3xcss&utm_term=1&utm_content=share_button)) bio skroz mindfuck kad sam imao 11 godine i slabo sam razumeo. Inače mislim je vrlo dobar pesma za žalost.
Svaka čast i nadam se za bolje budućnost.
Kad su krenuli sa horom, ljudi su i dalje ćutali i većina se nije kretala. Kako je bilo više bina svo vreme se čuo odjek-eho. Imao sam osecaj kao da sam u gradu duhova, kao da sam sam, a ipak nas je bilo 150+ hiljada. Osećaj se ne može opisati, treba se doživeti. Taj trenutak mi je ostavio najjaci osećaj koji me i dalje drži.
И посебно нешто- овај угао снимања гдје им је бијели кров жељезничке станице тик изнад глава (иако су удаљени) даје посебну језиву и тужну ноту. Одличан перформанс и фасцинантно је што се ни мува из публике не чује на снимку. Нема теоретске шансе да се вратимо на старо.
*sve je isto u mom kraju*
Ne smem da pustim …
“a onda, polako, počinjemo da umiremo po drugi put – u sećanjima. E tad počinje naša beskonačna i večna smrt.”

Kada su krenuli da pevaju ovo danas, nema ko nije pustio suzu. Još mrtva tišina oko nas i samo čuješ hor kako peva. Ne smemo dozvoliti da se ovo ponovi i ovi da prodju nekaznjeno.
Plačem